Sa proplanka pogled kao slika
jesenjI dani
slikaju sami
slikaju obrise Božanskog lika
lepotu koja uzdah
mami
Pesme ptica k’o
harfe bruje
sunce upliće kosu
svoju
vetrić pirka jedva
se čuje
a nebo dodaje svoju
boju
Potok se vidi na rubu
šume
bljeska na suncu
kao da zove
tebe zove kao da
razume
da budeš deo slike ove
Нема коментара:
Постави коментар