субота, 25. април 2020.

PRVA LJUBAV


  
U koraku misli sabiram, pogled luta
hodam besciljno kao da nisam tu
gledam prolaznike  preko puta
a onda slučajno ugledah nju

Slutim poznato mi  je to lepo lice
negde u meni postoji neki trag
nešto lepo što me podseća na nju
i taj njen pogled drag

Seti se, u mislima govorim sebi
da li je moguće to ne znati
tako nešto se ne zaboravlja
zbog takve se lepote pati

Gledam je, i ne mogu da se setim
već  sam se u mislima izgubio
dane i godine u sebi uzalud prevrćem
odakle mi misao da sam je ljubio

Zašto mi je sve tako poznato
tako mi je bliska i znana
a opet osećam da je sve tako tužno
kao da mi je na duši neka rana

Gledam a ne vidim više ništa
mislima gledam i razmišljam
nigde traga da nađem o njoj
eto, opet sam ostao sam

A onda mi divna misao dođe
postade mi jasna sva mora ova
odkud zajedno lepo i tužno
to je jedina žena iz mojih snova

Koračam dalje kao u snu
u prikrajke se sa puta sklanjam
idem ne znam kud, idem za njom
sada je u budan sanjam  

субота, 18. април 2020.

SUZE RADOSNICE



Volim te tvoje suze radosnice
te bisere sjajne što ih po meni prosipaš
dok ih usnama sa tvog lica sklanjam
i dok mi jubav u čašu ljubavi dosipaš

Kako si lepa i tako mokra od suza sreće
u očima ti more kao pučina beskrajna
sve reči što bih ti rekao u jednu bi stale
Volim te ljubavi, zvezdo moja sjajna

Plači lepoto, poplavi me ljubavlju tvojom
potopi me, u tvoje more odvedi me
u srce tvoje zauvek zatvori me
neka u njemu robujem i volim te

Po meni padaju tople suze tvoje
kao bisere sjajne da neko po meni seje
u moje srce zalaziš sve više i dublje
dok me tvoje telo i tvoja ljubav greje

Prospi i po meni te tvoje bisere sjajne
da na mene  pređe sva njihova lepota
neka se biseri tvoji i moji u jedan spoje
da se volimo do kraja života


BISERI OD SUZA



Pusti zuze neka ih, kad krenu same
plači i pusti ih neka ti  niz lice teku i liju
oone su biseri tvoji i nemušta pra tvoja
u kojoj laži ne mogu da se skriju

Neka se vide tragovi sjajni svake kapi
neka po obrazima tužne priče pišu
znaće neko s dušom i njih  da pročita
neko skim mogu zajedno da dišu

Pusti te bisere sjajne da se prosipaju
neka kvase tvoje zadihane grudi
neka tugu i jad iz  tvoje duše odnesu
možda se s njima i nova nada budi

Kada jednom iz oka nestane suza
ostaće tragovi ispisani neki malo, neki jače
u očima ostaće bledi sjaj i duboka seta
posle suza samo duša umorna plače

Tragovi života ostaju kao uspomene
na radosti ,tuge, putovanja daleka
život je knjiga što nam je na čitanje data
ne zna se sta nas na sledoj stranici ceka

Zato plači, pusti dušu neka prgovori
neka ranjena duša sva svoja vrata otvori
neka svetlost i radost do nje lakše dođu
neka se sve u radost pretvori

петак, 17. април 2020.

SEĆANJE




Sunce je polako nestajalo na  horizontu
gledao sam dok je lagano nestajalo u tami
tišinu je remetilo lagano udaranje talasa
ovde smo nekada često ostajali  sami

Obalom zagrljeni šetali i maštali
poljubcima korake zaustavljali  i uživali
na svakoj klupi  tragove svoje ostavljali
dok smo u mislima naše snove snivali

Sanjali smo jedno uz drugo pripijeni
u naručju sam je nosio i nno ljubio
dok nam je more s pučine pesme donosilo
sunce se na horizontu skoro izgubilo

Na klupi smo pleli naše tajne želje i snove
zagrljeni i jedno drugim opijeni
slušali zvuke mora i pučine daleke
dok sam ljubio usne najdražoj ženi

I sada kad po nekad na ovu obalu dođem
na istu klupu gde smo maštali i bili kao u snu
gde smo nalepše dane mladosti provodili
zagrlim mesto do mene i zamisli da je tu

BUDI PTICA



Budi ptica pa mi doleti, na grudi mi se spusti
da ti u očima vidim svu lepotu što si prošla
svu ljubav što si na srebrnim krilima donela
dok si moje nebo tražila i u naručje mi došla

Poleti anđele moj u daljine daleke i plave
preko planina i mora, napuni dušu lepotom
u očima sunce donesi, da u njima ljubav sja
nadahni moje nebo ljubavlju i životom

Na planinskom jezeru se odmori i okrepi
u odsjaju njegovom možda vidiš i mene
dok se ogledaš i umivaš belo lice biću tu
gledaću te kroz suze u njemu prolivene

Na proplancima čekaće te najlepše cveće
kroz mirise i ljubav njihovu ćeš srećna leteti
muziku livada i planina sobom ćeš doneti
i puna svetlosti i ljubavi na moje grudi sleteti

Čekam te ljubavi i oblake molim i rasterujem
da te sunce doprati, da ugledam lice tvoje
krila srebrna da ti pomilujem i lice poljubim
dok slećeš umorna i srećna u naručje moje

Čekam te a ne znam hoćeš li mi ikad doći
hoće li te vetrovi sudbine ikad ovamo dovesti
hoće li proplanci uzalud cvećem okićeni biti
hoće li oblaci otići, hoću li život sam provesti

четвртак, 9. април 2020.

ZIMSKI VETROVI



Evo vetrovi zimski dolaze
zatrpaće snegom svaku stazu našu
i onu klupu našu ispod starog hrasta
zadnji listovi još sa grana mašu

Sve će se u led pretvoriti
tebe nema, ostaje mi samo samoća
topline tvoje kraj mene više biti neće
ubiće me čežnja i hladnoća

Gaziću danima duboki sneg
da ne ostane pusta naša stara staza
ostaće tragovi za mnom koji tebe traže
u vihorima vetra, hladnoće i mraza

Čekaću te kao rano proleće
kao sunce da mi obasjaš sumorno lice
da me ogreješ toplinom pogleda tvoga
čekam te i u sebi  ljubim moja lepotice

BALKON



Sa balkona njenog širi se miris cveća
zastanem da se opojnog mirisa nadiše
u uzdahu dubokom zamišljam je
i mislima joj tajne poruke po cveću piše


Skrivenim pogledima je tražim
na rubovima njenog cvetnog balkona
među rascvalim i šarenim cvećem
 možda se negde pojavi ona


Samo na tren da je ugledam
da mi se radosnom ozari lice
da korakom leptira krenem dalje
razdragan i srećan poput ptice


U koracima lakim da je zamišljam
da joj lice ljubim dok čaršijom prođem
mirisa  kose njene da se nadišem
pa opet ispod njenog balkona prođem


Svakoga dana tražiću poglede njene
 preko saksija što ne daju da joj se priđe
poreko rascverslog cveća poruke slati
dok jednog dana  s balkona ne siđe


U JEDNOM GRADU



Sretoh je u proleće u jednom sunčanom gradu
kao da je neko poslao da me iz sna probudi
okamenjenim pogledom gledao sam tu lepotu
dok su oko mene prolazili drugi ljudi

Zanosnim korakom probudila je jutro
pogledom nežnim je milovala dan
negde u etru muzika se nebeska čula
sve je delovalo kao divan san

U pogledu njenom bilo je nesto neodoljivo
neka milina, i silna zelja da je samo gledam
toplinom pogleda me opijala i sebi privlačila
gledao sam je i budan sanjao najlepši san

Na usnama njenim bila je sva muzika vasione
na belom licu jutarnje sunce se ogleda
u mislima letim s njom i usne joj ljubim
opijen i očaran toplinom njenog pogleda

Zatekoh sebe kako je u pogledu gubim
dok je pratilo prolećno sunce i vedar dan
u daljini pogled mi se maglio i gubio za njom
sa njim nestade polako i moj divan san