Pusti zuze neka ih, kad krenu same
plači i pusti ih neka ti
niz lice teku i liju
oone su biseri tvoji i
nemušta priča
tvoja
u kojoj laži ne mogu da se skriju
Neka se vide tragovi sjajni svake kapi
neka po obrazima tužne priče pišu
znaće neko s dušom i njih
da pročita
neko skim mogu zajedno da dišu
Pusti
te bisere sjajne da se prosipaju
neka kvase tvoje zadihane grudi
neka tugu
i jad iz
tvoje duše odnesu
možda se s njima i nova nada budi
Kada jednom iz oka nestane suza
ostaće tragovi ispisani
neki
malo, neki jače
u
očima ostaće
bledi sjaj i duboka seta
posle suza samo duša umorna plače
Tragovi života ostaju kao uspomene
na radosti ,tuge, putovanja
daleka
život
je
knjiga što nam je na čitanje data
ne
zna se sta nas na
sledećoj stranici ceka
Zato plači, pusti dušu neka prgovori
neka ranjena duša sva svoja vrata otvori
neka svetlost i radost do nje lakše dođu
neka se sve u radost pretvori
Нема коментара:
Постави коментар