Dolazio sam na ovo mesto iI kad nisi znala
gledao pogledom zamišljenim i setnim
tražio u daljini pogledom siluetu tvoju
da se bar u mislima nađem u danima sretnim
Tražio sam te na livadama i na oblacima
lik tvoj mi se na njima prikazuje pa ode
zalazim u samoću sve dalje i dalje, tražim te
idem za oblacima,
idem kuda me oči vode
Ne znam da li je ovo pravi put ili iluzija
gde dolaziš na proplanke i livadu cvetnu
vidim te na njoj i
kad te nema, a voleo bih
da nam se na najlepšoj pogledi sretnu
Pogled mi leti preko proplanaka i planina
priroda me opija svojom lepotom, kao da je san
sve me podseća na tvoje oči i kose duge
mila moja lepa si kao najlepši dan
Možda i ti negde u tišini bez suza plačeš
onako, sama za sebe, u mislima putuješ
u vremena i dane
prošle ljubavi pune
možda i ti kao i ja, sanjaš da ne tuguješ
Na ovoj obali osluškujem zvuke daljina
možda mi bura podari
eho tvog glasa
možda mi donese i mirise tvoje duge kose
mislim o tebi i
šaljem ti ljubav preko talasa
Kad bi znala kako su lepa planinska jutra
raširim ruke i grlim novi dan umesto tebe
zagrljeni žmurimo
i suncem se umivamo
dodirujem te mislima i osećam pored sebe
Hodam planinskim šumama i proplancima
ti si moja senka uvek uz mene, ti mi daješ krila
kad bi se jutrom umila u planinskom jezeru
u tebi bi se sunce rodilo, još lepša bi bila
Noćima te prizivam u moje snove
do mene na jastuku mesečeva senka spava
osećam da si tu, osećam te u duši
miluje me me tvoja kosa plava