недеља, 8. јул 2018.

JOŠ SI U MENI



Sećam se njene duge kose
imala je oči crne kao gar
vatru je u  negde u njima skrivala
goreo sam za njom i usnama njenim
duboko u meni još tinja taj žar

Njen lik me kroz vreme prati
i kad ne želim ona je tu
vraća me u neke davno prošle dane
umoran postajem i opsednut njome
vidim je na javi i u snu

Nekad smo se ovde sastajali kradom
bili su to divni dani puni želja i snova
na toj klupi smo se voleli i zaklinjali
a onda nas je vreme rastavilo
poželim nekad, kad bi moglo sve iznova

Ostala je moja mora i moja seta
misao neizbrisiva, anđeo mladosti moje
još je u mojim očima osmeh i lepota njena
u srcu rana beskrajna i žal za sva vremena
što nije bilo sreće za nas dvoje

Imala je oči boje mora
lepotom i osmehom prizivala je dan
smilje je mirišljavo uz obalu brala
sve na njoj je mirisalo na sreću i ljubav
ostala je divan nezaboravan san

Nikada je neću zaboraviti
ne mogu se obrisatii uspomene
naše noći tajne i vrele
još je u mom zagrljaju
postala je deo mene

Ako je ikada sretnem
ostaće sa mnom do samog kraja
vratićemo naše sretne dane
bićemo kao jedno i zajedno ići
bilo kuda ili do pakla ili do raja

Sećam se te večeri, posebna je bila
plesali smo dugo, srce mi je ukrala
zaljubio sam i čekao novi susret naš
čekao sam je uporno i dugo, uzalud
moja ljubav je zauvek nestala

Plakali smo tada zajedno
suze su navirale kao da neće stati
gledao sam je, da zauvek ostane u meni
ljubio njeno nežno i uplakano lice
znali smo da se moramo rastati

Srećno je bilo more kad u njega uđe
i talasi što je ljube i miluju njenu lepotu
dok joj bura mrsi njenu dugu kosu
bila slika za oči i dušu
i biser najlepši u životu

Vidim te i kad te nema
slikam te mislima i prizivam u san
vidim tvoje oči crne i usne rumene
dodirujem te i ljubim dugo dugo
sa mnom si svaki dan

Ne može te izbrisati vreme
u mislima te ljubim a duša mi prazna
uvek si pored mene lepa i bez reči
samo mogu da te gledam i prizivam sebi
ti si moja najveća kana kazna

Нема коментара:

Постави коментар