недеља, 15. јул 2018.

ZAUVEK TI



Dolazio sam na ovo mesto iI  kad nisi znala
gledao pogledom zamišljenim i setnim
tražio u daljini pogledom siluetu tvoju
da se bar u mislima nađem u danima sretnim

Tražio sam te na livadama i na oblacima
lik tvoj mi se na njima prikazuje pa ode
zalazim u samoću sve dalje i dalje, tražim te
idem za oblacima,  idem kuda me oči vode

Ne znam da li je ovo pravi put ili iluzija
gde dolaziš na proplanke i livadu cvetnu
vidim te na njoj  i kad te nema, a voleo bih
da nam se na najlepšoj pogledi sretnu

Pogled mi leti preko proplanaka i planina
priroda me opija svojom lepotom, kao da je san
sve me podseća na tvoje oči i kose duge
mila moja lepa si kao najlepši dan

Možda i ti negde u tišini bez suza plačeš
onako, sama za sebe, u mislima putuješ
u vremena  i dane prošle ljubavi pune
možda i ti kao i ja, sanjaš da ne tuguješ

Na ovoj obali osluškujem zvuke daljina
možda mi bura podari  eho tvog  glasa
možda mi donese i mirise tvoje duge kose
mislim o tebi  i šaljem ti ljubav preko talasa

Kad bi znala kako su lepa planinska jutra
raširim ruke i grlim novi dan umesto tebe
zagrljeni  žmurimo i suncem se umivamo
dodirujem te mislima i osećam pored sebe

Hodam planinskim šumama i proplancima
ti si moja senka uvek uz mene, ti mi daješ krila
kad bi se jutrom umila u planinskom jezeru
u tebi bi se sunce rodilo, još lepša bi bila

Noćima te prizivam u moje snove
do mene na jastuku mesečeva  senka spava
osećam da si tu, osećam te u duši
miluje me me tvoja kosa plava

Нема коментара:

Постави коментар