SIVI OBLAK
Evo, kačim se za oblak, žurim
da se izgubim u njegovim lavirintima sivim
sa prtljagom godina prošlih i suzom u oku
tražim skriveni deo večnosti u njemu da živim
Žurim da mi oblak sivi ne ode
da me ne ostavi, ne želim ovde više ostati
u sivilu beskraja njegovog mir ću potražiti
i deo njega zauvek postati
U beskraju vasione kad me odnese vreme
listaću sakupljene godine kao retke knjige
birati samo uspomene dušom pisane
i negde daleko na večnom putu živeti bez brige
Ostajte za mnom zemaljski jadi
sitne duše i ratnici željni na presto sesti
svi koji se dušama hranite i ljubav gazite, znajte
i vašu će jednom neko pojesti
Нема коментара:
Постави коментар