уторак, 23. јун 2020.

U POGLEDU NJENOM



Osećam toplinu njene duše
strah košute na lepom licu tom
što skrovište ljubavi traži
da se skrije u srcu i u pogledu mom

U očima njenim vidim samo ljubav
kao talas što udara na lice moje
i bezbroj pitanja što plove na njemu
što odgovor traže, pred njom ko je

Želi da me razoruža pogledom
da me pogledom bez reči pokori
u srce nečujno da mi se uvuče
da me u njeno srce zauvek zatvori

Pustiću je da u moje snove uđe
da pregleda sve odaje tajne
sva pitanja što joj se u oku kriju
i sve što žele da vide njene oči sjajne

A onda ću je u moje srce zatvoriti
kad radoznala u zamku upadne sama
zaključaću je teškim vratima ljubavi
i ljubiti danima i godinama

SLIKAM TE MISLIMA



Mila moja slikam te mislima
da budeš najlepša slika na svetu
u nedrima da te skrivenu nosim
da budeš nalik najlepšem cvetu

Miris tvoje kose da me uvek opija
na licu da ti bude osmeh vedar i čio
radošću dušu da mi ozari lice tvoje
i pogled tvoj zanosni topao i mio

Sa lica da ti sunce obasjava dan
u očima samo duša da se oslikava
sa usana pesma ljubavi da se sluti
da me opija tvoja ljubav prava

Nevidljivom četkicom slikam te
crtam tvoje usne tople i rumene
i obrve tanke i vitke dva ukrasa
za oči zanosne što osvojiše mene

Ti si posebno umetničko delo
samo te ja mogu videti i gledati
sa sobom te uvek nositi i čuvati
beskrajno te voleti i nikom ne dati

Najlepša si i jedina žena na svetu
ti si moj anđeo jave i noći
čekam te ljubavi na pragu snova
čekam te, znam da ćeš mi doći

Da te tajnim stazama snova vodim
dok mi se slika pretvara u san
na kočijama od snova da plovimo
među zvezdama da čekamo novi dan

Da sakupljenim iskrama vasione
obojim lice tvoje i ukrasim kosu dugu
u bojama ljubavi da te okupam
dok cekam novi san i noć drugu

Voleo bih da ti poklonim sliku ljubavi
da je vidiš i gledaš u mojim očima
da postaneš moja java a ne san
da te ne tražim u dugim noćima

Da te obaspem ljubavlju čistom
sve noći da nam se vrate kao java
da snove u stvarnost pretvorimo
da me mirisom opija tvoja kosa plava

Nadam se da će svanuti i taj dan
da ugledam taj mali čuperak plavi
iz snova da mi u svet jave dođeš
da te grlim i ljubim u snu i na javi

BEZ SNA



Dežuram bez sna
očekujem da osunčan dan svane
da sunce s tobom u naš grad dođe
da odagna ove duge samotne dane

Čekam te da se sviješ u moje krilo
tvoje usne dugo me nisu ljubile
dugo nisam gledao tvoje oči mile
dođi dok me noći nisu ubile

Da li je ljubav naša još veća postala
u očima tvojim da li još vatre ima
da li će pogled tvoj srce da mi dirne
kad me vidiš i pogledaš njima

Daljina me truje svakog dana
želim da bude opet isto kao pre
samo se tebi nadam i o tebi sanjam
da prođu ovi dani, da zaboravim sve

Molim se da što pre vidim tvoje lice
dani kao godine, a ja se trudim
da bar na tren o tebi ne sanjam
anđele moj, bez tebe ću da poludim


TI SI ŽIVOT MOJ



Koliko puta sam te krišom gledao
sa najlepšim anđelima te upoređivao
a srce mi postajalo sve veće i veće...
ti si mi sve o čemu sam snivao

Samo kad prođem pored tebe
zapljusne me talas od ljubavi satkan
očara me tvoj smešak i pogled tvoj
tako ljubavi pun počinje nam dan

Na tvojim usnama je sav nektar
cvetova planinskih i cvetnih dolina
vrelina njihova opija mi dušu i telo
dok kroz telo struji ljubavi milina

Pogled je tvoj kao talas nežan i blag
uvek me poplavi toplinom duše
ta dubina njegova nežna i beskrajna
ukojoj se sva zla lome i ruše

U kosi njenoj zvezdice se skrivaju
u zlatnim talasima svetlost se igra
na rame kad mi se nasloni
i mirisom opije, srce zaigra kao čigra

U koraku njenom je iga ljubavi
igra svetlosti i talasa južnih mora
muzika vetrova što je u korak prati
sa mislima o njoj sviće mi svaka zora

Kada bi se ljubav brojevima merila
niko nebi našao takav broj
kojim bi se izmerila moja ljubav
jer ti si mi sve, ti si život moj


KRIV SAM




Kriv sam
kriv sam što sam te u zabludu doveo
što sam ti rima raj opisao
iako tamo nikada nisam bio


Kriv sam što si zvezde tako nisko trazila
što na  prozorima sunca nije bilo
a čekala si da ti dušu ogreje
tako ozeblu i usmljenu


Kriv sam što si na stranputicu došla
što sam te muzikom varao
da za njom srećna kren
jer ti je dušu dirala i o sreći pevala


Kriv sam
što ti ne rekoh da je to bio njen plač
koji mami i opija dušu i telo
duboke rane još dubljim čini


Kriv sam za tvoju novu ranu
dušom sam je iskopao a nisam znao
kriv sam što sam o ljubavi pevao
a nikad je nisam nasao


Kriv sam
što si me pratila i mislima grlila
o ljubavi maštala patila i nadala
a samoća je postajala sve veća


Kriv  sam
što si moje pesme bez daha čitala
što sam u njima samo ljubav tražio
a tebe nesvesno ranio

Oprosti mi