четвртак, 9. април 2020.

U JEDNOM GRADU



Sretoh je u proleće u jednom sunčanom gradu
kao da je neko poslao da me iz sna probudi
okamenjenim pogledom gledao sam tu lepotu
dok su oko mene prolazili drugi ljudi

Zanosnim korakom probudila je jutro
pogledom nežnim je milovala dan
negde u etru muzika se nebeska čula
sve je delovalo kao divan san

U pogledu njenom bilo je nesto neodoljivo
neka milina, i silna zelja da je samo gledam
toplinom pogleda me opijala i sebi privlačila
gledao sam je i budan sanjao najlepši san

Na usnama njenim bila je sva muzika vasione
na belom licu jutarnje sunce se ogleda
u mislima letim s njom i usne joj ljubim
opijen i očaran toplinom njenog pogleda

Zatekoh sebe kako je u pogledu gubim
dok je pratilo prolećno sunce i vedar dan
u daljini pogled mi se maglio i gubio za njom
sa njim nestade polako i moj divan san

Нема коментара:

Постави коментар