среда, 22. фебруар 2012.

MAŠTA


Gledam kroz  prozor putničkog  voza
Promiču polja i mesta neka nepoznata
Žmurim i čekam da dremež me sroza
Mirujem, a onda iznenada otvoriše se vrata

„Dobro veče, da li je slobodno ovo mesto?“
Glasić se prosu po kupeu i sve nas prenu
„Naravno sedite ovde, Ja izlazim često“
Kad je pogledah videh prekrasnu ženu

Kao da je neko spustio najlepši cvet
Kao sunce da se spustilo među nas tu
U ovom kupeu proputovao bi ceo svet
Samo da mogu da gledam u nju

A voz juri baš sad, kad mi se nigde ne žuri
Vreme mi postade relativna stvar
Pogledah je krišom kako miruje i žmuri
U meni se probudi  i zasija ljubavna žar

Gledah je tako krišom i maštah o svemu
U toj mašti sam već ostario s’njom
voz poče da koči i već se začu žagor u njemu
nemoguće, da ću se već rastati sa ženom tom 

I stvarno, ona se diže i kofer svoj uze
Napusti nas tiho uz „Srećan vam put“
Negde u sebi duboko skrivao sam suze
A osećao sam se čudno ni srećan ni ljut

Ugasila mi se mašta ispuni me neka tuga
Blenem u ono prazno mesto do mene tu
Ne verujem da će doći neka druga
Dok  se ne pojavi  Ja ću videti samo nju 

Нема коментара:

Постави коментар