уторак, 4. фебруар 2014.

U AUTOBUSU

Na licu joj vidim setu i tragove od suza
sjaj ih njihov odaje razliven u očima
misao joj traži iskru ljubavi kao spas
da u njoju nađe mir koga nema noćima

Osećam da joj je duša duboko ranjena
kao da je sav život uzalud prošao
sva nadanja i želje u crno se pretvorile
a dan radosti i sreće nikad nije došao

Tako je lepa i ako je tako tužna
zagledana kroz prozor pogleda prazna
i misli što uporedo s'pogledom lete
negde gde  niko ne može da sazna

Učinilo mi se na tren da joj mogu pomoći
kad bi me bar jednom u oči pogledala
da bar deo moje ljubavi na nju pređe
valjda bi to osetila i znala

Pogled je njen zakovan za prozor bio
za moju želju nikad  neće moći da zna
na sledećoj stanici morao sam izaći
u mislima sam ostao s'njom u autobusu ja

Нема коментара:

Постави коментар