петак, 7. фебруар 2014.

TIŠINA

Osećam plač tvoje duše
nečujni vrisak zarobljen u tebi
u reštkama skovanim od morala
odakle niko pobegao ne bi

Razbijaš se o zidove prošlosti
dovoljno hrabra za bolove sve
šminkaš se upadljivo lažnim životom
da bez šminke niko ne vidi te

Tišina je dželat tvoj
jedini  je svedok tajne ljubavi tvoje
u njoj možeš vikati plakati i dozivati
i u mislima biti u naručju ljubavi svoje

Slušam te teške uzdahe zatvorene duše
što je vreme prekriva polako kao tama
odavno je mogla slobodna biti
al' zadnje ključeve bacila si sama

Нема коментара:

Постави коментар