понедељак, 10. јун 2013.

JESEN


Svake jeseni  hladni  vetrovi  dolaze
huče po parku i lišće kovitlaju
zatrpavaju  uspomene naše
da nam se tragovi više ne poznaju

Ne vide se više ni naše staze stare
nad njima samo lebde naše reči
i njih će vetrovi zauvek razneti
 i ništa ne može da ih spreči

Polomiće  vremenom  i one grane
ispod  kojih smo se krišom ljubili
sklanjali se od tuđih pogleda
u zagrljajima se skrivali i srećni bili

Ničeg više nema samo uspomene
samo slike iz dana ljubavi  i radosti
naviru misli same a u svakoj si ti
sećanje moje na dane mladosti

Нема коментара:

Постави коментар