петак, 3. октобар 2014.

BURA


Sa ove hridi tebe sam željno dozivao
uz talase bučne  molitve u nebo slao
prizivao te u život moj i u moje snove
molio se i nadao u samoći i plakao

I sada u nebo duge molitve šaljem
čekam nebi li se nebesa  otvorila
da te negde u njima prelepu ugledam
nebi li se ispred mene  stvorila

Kada se budeš pored obale šetala
i čula zvuke što ih svira neka carobna struna
grudi će ti se same od sreće nadimati
osetićeš da ti je duša puna

To te je bura umesto mene ljubila
pramenove kose po licu ti nosila
šaputala ti najnežnije reči
i pozdrave od mene donosila

A ti nisi znala

Нема коментара:

Постави коментар