недеља, 6. април 2014.

U KAFIĆU

Gledam tu ženu kako je tužna
u praznom pogledu samo tišina se sluti
sve joj je tako sivo i beskrajno daleko
prelepe usne tajnu kriju a njeno srce ćuti

Da li ona to svoje grehove krije
ili joj neko dušu rani pa ranjena pati
u praznom pogledu i čaši vina mir traži
jer tugu i jad suzama ne može sprati

Gledam njeno divno lice
počinjem zbog nje i ja  tužan biti
što takva lepota pred očima mi vene
a  poglede na nju ne mogu skriti

Ona je tako lepa kao anđeo
sa njom bi podelio svu njenu muku
na lepo lice osmeh da joj se vrati
samo kad bi mi pružila ruku

Нема коментара:

Постави коментар