Šume breze na dunavskom keju
na svakom listu drugi se čuju zvuci
šetali smo nekad ovuda s'rukom u ruci
sećanja na tebe i sad mi grudi greju
Kako su bili lepi ti dani mladosti
kada sam od ljubavi bio slep i lud
i bio speman za tobom ići bilo kud
za tvoju ljubav uraditi sve u mojoj ludosti
Ove su breze tada naši nemi svedoci bili
naše ljubavi i mladalačkih snova
svih istina i tajni
što smo u sebi krili
I sad me na to podseća prelepa slika ova
dok šetam ovim starim stazama našim
a šum breza vraća me nazad u vreme snova
Нема коментара:
Постави коментар