Ne čitam više stihove tvoje
u njima više nema, ni mene ni
tebe
reči su postale daleke i hladne
u srcu tvom više ne nalazim
sebe
Kroz
prozor prazni pogledi putuju
na talasima sete plove, negde daleko
sa slikama ranjene duše i beznađa
dok ih ne zaustavi negde, drugi neko
na talasima sete plove, negde daleko
sa slikama ranjene duše i beznađa
dok ih ne zaustavi negde, drugi neko
Na nebu se sivilo duše oslikava
nema lepote plavih očiju tvojih
nekom drugom su plavetnilo neba
sivilo je sada boja misli mojih
nema lepote plavih očiju tvojih
nekom drugom su plavetnilo neba
sivilo je sada boja misli mojih
Daleko misli mi lete, oko
zvezda
biceš uvek u njima a nećeš znati
u pogledima praznim nada će ostati
možda te vreme nekada vrati
biceš uvek u njima a nećeš znati
u pogledima praznim nada će ostati
možda te vreme nekada vrati
Нема коментара:
Постави коментар