уторак, 27. јануар 2015.

DA LI ĆEMO SE SRESTI


Iz  neznana  vatre  se u rukama pale
od pomisli i dodira njene blizine
u telu brane se ruše, u oku iskra sine
kad pomislim na njene usne male

Rumene kao najlepša jabuka crvena
koju bi rado u njedrima negde skrio
čuvao je od svih i krišom ljubio
dok u njima gori vatra skrivena

Rukama bi joj grejao vitko telo
vajar bi bio što novu formu stvara    
ljubio bih je strasno kao moje delo

Prelepo Božansko biće puno žara
osećam da nikada  neću je sresti
misao me mračna mori i dušu para

Нема коментара:

Постави коментар