Ko te poslao da mi se
u misli zavlačiš
svetlo da mi noćima ne gasiš
po mislima da mi tajno kopaš i rovariš
sliku svoju u njima da pronađeš
svetlo da mi noćima ne gasiš
po mislima da mi tajno kopaš i rovariš
sliku svoju u njima da pronađeš
Ko te poslao baš pred
oči moje
da se okamenim u trenu kad te ugledam
i opijen tobom zurim u beskraj
bez glasa, a toliko u meni neizrečnog ima
da se okamenim u trenu kad te ugledam
i opijen tobom zurim u beskraj
bez glasa, a toliko u meni neizrečnog ima
Ko te poslao u moje
vreme
gde samo mogu da te gledam
ispod kapaka da te skrivenu sobom nosim
i opet stare snove moje prekopavam
gde samo mogu da te gledam
ispod kapaka da te skrivenu sobom nosim
i opet stare snove moje prekopavam
Ko te poslao sada u
sumrak života
kao da mi kaznu najtežu šalje
da gledam tvoj lik sada i posle kraja
a nikada te poljubiti neću
kao da mi kaznu najtežu šalje
da gledam tvoj lik sada i posle kraja
a nikada te poljubiti neću
Нема коментара:
Постави коментар