недеља, 3. јануар 2016.

ČEŽNJA


Napisao bih joj bezbroj reči
kitio bi ih da budu nežne i umilne
al' nešto u meni uvek me spreči
sve u meni zamre od želje silne

Sagorevam kao voštana sveća
nada mi se svaka za fitilj hvata
mesto me ne drži, tražim vrata
a u duši seta sve veća i veća

Poželim da joj napišem najlepši stih
nemam reči da ga sazidam, uvek se sruši
nemam ih, a toliko ih je u mojoj duši
kao da neko želi da ostanem bez njih

Možda mi nemušte poruke stižu
u slepilu ljubavi ih ne razumem
zaboravim čitati iz duše  i ako umem
a čežnja i želje u meni se samo nižu

Osećam da će me ova samoća ubiti
godine i dani teški su kao planine
samo da je vidim da me želja mine
da mi je samo na tren  kraj biti

Нема коментара:

Постави коментар