четвртак, 24. мај 2012.

SREBRNA NOĆ


Noć srebrna od mesečine
senke na jezeru tiho se njišu
negde iz daljine dopiru zvuci
u prostoru odjekuju kao da dišu

Mesec odozgo na sve gleda      
tajno se zavlači u sobe tuđe
svetlost prosipa kao da pazi
da niko ne zvan u sobu uđe

U mojoj sobi sve je mirno
uzalud sva mesečeva straža
samo tvoj lik u mojoj glavi
a tebe nema moja najdraža

Ruka mi sama na jastuk padne
a na toj strani mesečev sjaj
možda te ipak Mesec dovede
noćas meni u zagrljaj

Нема коментара:

Постави коментар