недеља, 9. новембар 2014.

PRED IZLOGOM

Prolazim kao nekad njenom ulicom
na uglu još uvek stara prodavnica
na staklu i sad  odrazi likova naših
na njemu i sad vidim naša lica

Vidim naše srećne zaljubljene oči
naše grudi napete kao strune
radost i osmehe na licima našim
vidim poglede ljubavi pune

Njen lik me nikada ne napušta
osećam je uvek pored sebe tu
kao senka da me u stopu prati
deo je mene i uvek mislim na nju

Prolazim često njenom ulicom
uvek mislim o njoj najdražoj ženi
i sama pomisao na lepoti njenu
uzburka sve umeni

Нема коментара:

Постави коментар