недеља, 25. новембар 2012.

SETA


U praznom pogledu samo si Ti
slike sećanja u beskraj lete
život se okreće kao na filmu  
s’ tugom u očima punim sete

Lete godine kao jesenje lišće
na svakom listu uspomena
kao knjiga životom pisana
jesenjom patinom pokrivena

Naviru sećanja  na prošle dane
tvoj lik me k’o senka  prati
vraća mi osmeh na umorno lice
kao da želi vreme da se vrati

Pomislim na tren da budan sanjam
na vreme prošlo što mi te uze
a znam da si tu negde u meni
i vešto  se kriješ iza suze

четвртак, 22. новембар 2012.

KAKO



Kako si vitka kao gazela
korakom spajaš biti i ne biti
pokretima uzdahe mamiš
kako se u tebe  ne zaljubiti

Pogled  te ne može izdržati
ruka ne svesno ka Tebi leti
damari  silno grudi nadimaju
kako te ludo ne poželeti

Ti si prirode remek delo
slika koja se mora zavoleti
želja koja samo vatrom se gasi
tebi  se ne može  odoleti




четвртак, 15. новембар 2012.

ILUZIJA


Kako si veličanstvena i gorda
jesenjom svetlošću polivena
sa suncem zlatnim  u očima
s' osmehom na licu ozarena

Koračaš gordo kao gorska vila
kao da  vreme nosiš sa sobom
vetrovi  ti puteve razmeću
ljube te i niz stazu lete za tobom

Ti si nestvarna i tajanstvena
iluzija u srcu i mojim očima
san me prokleti uvek prevari
pa te sanjam noćima

Ubijaš me neosetno i tiho
postaješ vlasnik moje duše
poslušno te pratim i idem za tobom
a putevi spasa za mnom se ruše

петак, 9. новембар 2012.

JESEN


Toliko godina kroz život lutam
saplićem se o sudbine tuđe
po neka na meni ostavi ranu
kad oštrica tuge u srce uđe

Toliko godina da Te ne sretnem   
kao da karmu nečiju ispaštam
po kafanama u piću se gasim
u galami i dimu o tebi maštam

Zašto me sudbina iskušava
kao otrov u svaku poru uđe
čekajući na Tebe mila moja
ubiće me sudbine tuđe

Čekaću Te i ove jeseni duge
bez tebe provoditi duge noći
možda će mi vetar kad zahuji
reći  tiho kada ćeš mi doći

среда, 7. новембар 2012.

VREME


Vreme me kao vihor briše
iz tvog života
iz tvojih sećanja
iz tvojih uspomena
i tada
i tada ćeš biti
meni najdraža žena

Ostaće ožiljci nevidljivi
odneće me život ko zna gde
možda ću negde i srećan biti
i tada
i tada i nikada
neću te zaboraviti

Lagaću sebe dok sam živ
tajno ću te u san dozivati
u samoći pričati sam sa sobom
i tada
i tada patiću
zauvek  za tobom

уторак, 6. новембар 2012.

TAMO IZA PLAVETNILA

Tamo iza onog plavetnila, iza svega
gde Sunce nečujno napušta dan
šaljem ti po njemu ljubav moju
poljubce i želje za miran san

Sa njim odlazi i deo mene
da ti ljubim uspavano lice
u san tiho da ti se prikradem
i sletim na jastuk poput ptice

U snu da te grlim i gledam
te rumene usne da strasno ljubim
u zagrljaju  tvom da se smirim
u nedrima toplim da se izgubim

I noćas ću krišom biti u tvom snu
ostavljati poljubce na licu tvom
samo će jutro istina tužna biti
nećeš se probuditi na ramenu mom                               

субота, 3. новембар 2012.

KIŠNA NOĆ


Na mokrom asfaltu odbljesci
igarju senke avetinjsko kolo
okreću ga bez glasa u tišini noći
nečujni  glasovi šire se okolo

U senci  ulaza mračne zgrade
dve se aveti zagrljene njišu
greju se usnama i telima vrelim
jedno drugom u nedra dišu

Samo u očima plamen gori
ne može ga ni senka skriti
srce naraslo kao planina
kako je lepo kraj Tebe biti

Usne se vrele u senci sreću
pogled mi željno po tebi piše
kao da želimo jedno reći
ko će  koga voleti više

четвртак, 1. новембар 2012.

DALJINA


Gledam negde daleko u daljinu
kao da otvaram  vrata na duši
kao da rane svoje daljinom  lečim
a znam da bez tebe sve mi se ruši

Zašto sam tako prokleto  sam
kad ludujem i kad se veselim
sve mi je tako tuđe i daleko
tebe samo volim  i Tebe želim

Sada znam kako se umire tiho
bezbrižno u prividu ljubavi  i sreće
istina ostaje za  uvek u mraku
a prava sreća nikada doći neće

Gledam u daljinu pa se Tebi  vratim
prizivam te u sebi  da ne vidi niko
za uvek voleću samo Tebe          
i nastaviću da umirem tiho