недеља, 28. септембар 2014.

NA PLANINI


U bespuću planinskih staza
 u svakom koraku deo je tebe
pratiš me verno u  mislima
osećam toplinu tvoju kraj sebe

Držim te razdraganu za ruku
osmehe moje sa tobom delim
jurimo se po proplanku cvetnom
širim ruke i s tobom se veselim

Planinsko jezero sjajno i mirno
ogledam sam se dugo u jezeru tom
kao da gledam oči tvoje zelene
ogledam se u pogledu tvom

U tišini planinskog bespuća
kad u jednom trenutku zanemi  sve
u vrhovima iznad jezera daleko
čuje se dugo odjek Volim te

субота, 27. септембар 2014.

NA PROZORU



Bez ptica i sunca prazan je dan
sumorno jesenje vreme dođe
na tvom prozoru tebe sada nema
da te vidim da me želja prođe

Da te vidim i u mislima da te nosim
tvog osmeha i pogleda da se setim
kad  bez sna  kroz tamu gledam
i s tobom zajedno u mislima letim

kako bi se rado popeo na balkon tvoj
da te negde kroz staklo ugledam
da bar na trenutak budeš sa mnom
pa neka opet ostanem sam

Postala si moja bolest i moj lek
moja mora moja želja i moja nada
sto noćima buja i na veliko pitanje liči
da li ćes me zavoleti ikada

четвртак, 18. септембар 2014.

VEČERAS

Večeras si tako lepa
na licu ti sija osmeh blag
u glasu tihi tonovi sreće
a pogled nežan mio i drag

Tragovi zvezdanog sjaja
upleli se u tvoje kose
a usne tvoje rumene i vrele
vatrene poljubce nose

Večeras si tako lepa
svaka reč postaje tišina
suvišna u ovoj divnoj noći
tebe gledati to je milina

Tvoje telo kao u boginje
kao magija opija me
večeras si tako lepa
za tebe daću sve

среда, 17. септембар 2014.

SAM U SNOVIMA

O kako je tesko voleti a daleko biti
kad telo vrelo bez plamena gori
kad su noći crne i  beskrajno duge
a srce seta i tuga mori

U očima samo tragovi sjaja
u kraju oka samo se suze kriju
kao tuga iz prepune čase
čekaju da se niz tužno lice sliju

Bezbroj želja umire u danu
uzalud sva su pisma i lepe reči
kad je  telo vrelo zagrljaja željno
i ljubavi koja dušu leči

Kako je teško sam čekati noći
u snovima prividno srećan biti
svakim jutrom sebe  u oči gledati
a ne moći s lica tugu s kriti

Samo nada zauvek sa mnom ostaje
kad zivot sudbinu piše i šta želi radi
možda će doći vremena neka druga
čekaću te i želeti živeći u nadi

уторак, 16. септембар 2014.

NA KRAJU NOĆI

Evo zora već sviće prođe noć
dve senke snivaju poslednji san
u zagrljaju polako blede i nestaju
a njihovo mesto zauzima dan

Odlaze u daljinu putevima snova
i nestaju sa zracima zvezdanog sjaja
gube se negde u beskraju vasione
da se vole bez vremena i kraja

Svaka noć za njih praznik je
za njih je vreme odavno stalo
postali su deo zvezdanog sveta
za njih je ljubavi uvek malo

Putuju kroz snove i kroz vreme
na talasima ljubavi u svom gnezdu
u svom večnom zagrljaju
dok se ne pretvore u sjajnu zvezdu

субота, 13. септембар 2014.

KROZ VREME

Prolaze dani i sati kao oblaci
ostaju tragovi sudbina za njima
izmešani u prostoru i vremenu
kao sećanja što nadiru kao plima

Život za svakim ostavlja trag u vremenu
kao rukopis po kome se poznati da
po tragovima zivotom pisanim
skrivenim od svih za koje samo srce zna

U svakom tragu od života bezbroj tajni
bezbroj želja i neostvarenih snova
samo snovi  kao radost još ostaju
što ih donose  noći kao ova

Opet ću s tobom noćas biti
opet ću te željno ljubiti
u zagrljaju stobom zoru čekati
i u tvojim nedrima se izgubiti

понедељак, 8. септембар 2014.

NA ZVEZDANOJ STAZI


Svake noći pohodim prozore njene
u kočiji nebeskoj na zracima zvezde
budim je i uprežem kočiju njenu
da zajedno sa mnom kroz snove jezde

Da plovimo beskrajem nebeskim
u rajskim vrtovima da se skrivamo
na izvorima večnog života da pijemo
da u ljubavi i lepoti beskrajno uživamo

Da je odvedem do samog beskraja
kojima se stiže do mlečnog puta
gde se bojama ljubavi putevi boje
da niko nikad nigde ne zaluta

Sve lepote u podsvesti skrivene
da nam se prikazu u raskoši raja
zajedno kroz njih da plovimo
da uzivamo u ljubavi bez vremena i kraja

U snovima da čekamo zrake zore
da nas prenu i na povratak pozovu
da se vratimo u postelje tople i meke
i da željno čekamo noć novu

U JEDNOM GRADU

Mladost me nosila belim svetom
kao leptira što obilazi cvet po cvet
da se napoji ljubavi devojačkih
i da zbog njih obilazi svet

 Stvori se jednog trena ispred mene
 lik iz mojih snova, anđeo od žene
 lepota koja reči u tišinu pretvara
 stajala je i gledala u mene

 Ona je bila najlepši cvet od svih
 biser očaravajući i njegova lepota
 anđeo u koga se netremice gleda
za koga bi dao i sve od zivota

Samo su nam pogledi bili reči
 čiitali smo iz ociju jedno drugom
 sunce joj obasja burmu na ruci
 i ispuni mi srce tugom

 Pripadala je njena ljubav drugom
 eh da sam znao tad
 dok je bila slobodna kao ptica
 došao bi odmah u njen grad

петак, 5. септембар 2014.

KIŠA

Kiša jesenja hladna danima pada 
kvasi mi dušu u samoći zidova belih
u sumornom danu nedostaješ mi ti
dodir i toplina tvojih usana vrelih

U tami skrivena  ispod kapaka
pričinjaš mi se i mamiš me sebi
u carstvo tvoje i zagrljaje vrele
i sve u meni ludo hrli ka tebi

Tražim te po zvezdanim stazama
po sazvežđima i dalekim planetama
tražim te u izgubljenim snovima
na zalutalim i naupštenim kometama

Samo molim noć da što pre dođe
pa da zaplovim na krilima sna
da mi nebeske vile puteve pokažu
u lavirintu vasione da te nađem ja