понедељак, 21. јануар 2013.

PARK


Raznosi vetar suvo lišće
kao da hoće da ga vrati
ponovo na grane da ga usadi
kao nekad i da na zemlji više ne pati

Vetar k'o ljubav u život ga vraća
da opet oseti sunčevu toplinu
da novi sokovi kroz njega krenu
da oseti u sebi  ljubav i vrelinu

Al  uzalud sva ta želja jaka
peteljka krhka  slomi se i puče
na njegovom mestu novi list je sada
nađe se na zemlji gde je bio i juče

Kiša pade sve se tako smrači
dan kao da plače o tugo
sve je mokro od njenih suza
u parku je opalo lišće drugo

уторак, 15. јануар 2013.

RANJENA


Ranjena ko' ptica
ležala si na pločniku života
prekrivena  lažima i sramom
odbačeni plen nekog skota

Još se osećalo bilo
u telu hladnom i nepokretnom
dodir i dah probudiše svetlost
u duši u času i trenutku sretnom

U očima more mirno i tiho
maglovito i vlažno
lice u grču bez reči govori
što je trebalo ljubav biti bilo je lažno

Kaznilo te srce za izdaju
davala si svakom da ga dira
da se sa njim poigrava
a nikad  da ono samo bira