петак, 22. јануар 2016.

DODIR


Dodirujem te kroz vreme
kroz  noć,  kroz  dan
kroz oblake, kroz  noćne more
dodirujem te  kroz san

Na mojim dlanovima tvoje lice
kao sunce da mi je
usne ti rumene dodirujem
dok srce kao ludo bije

Oko nas tišina prepuna reči
kroz maglu sna licem uz lice
slušamo samo nečujne reči duše
dok srca trepere  poput ptice

Govorimo bez reči u tišini
dodirujem te i ljubim kroz san
dok zvuci beskraja odzvanjaju
i najavljuju novi dan 

четвртак, 14. јануар 2016.

KROZ SAN


Dan kao niska  beskonačna
kuglica nevidljiva sam u nizu
što u noć i san željeni zalazi
na staze nepoznate nebeske
da na njima budem tebi blizu

U svetlosti neba skrivenog
da te pratim i vodim kroz san
u zagrljaju da obilazimo zvezde
na mlečnom putu snove da sanajmo
dok nas usnule ne probudi dan

Da te ljubim beskonačno dugo
bez vremena i kraja
u bojama naj sjajnijih zvezda
na talasima muzike nebeske
što zaljubljene duše spaja

Kada se probudimo srećni
da nam usne još na nebo mirišu
da nam bride i želje nove bude
na zagrljaje čvrste i vatrene
u samoći da nam srca uzdišu

Da željno čekamo novu noć
da zakoračimo u snove i čari noći
opijeni jedno drugim da letimo
zagrljeni sa željom da nikada
tako lepa  noć neće proći

недеља, 3. јануар 2016.

ČEŽNJA


Napisao bih joj bezbroj reči
kitio bi ih da budu nežne i umilne
al' nešto u meni uvek me spreči
sve u meni zamre od želje silne

Sagorevam kao voštana sveća
nada mi se svaka za fitilj hvata
mesto me ne drži, tražim vrata
a u duši seta sve veća i veća

Poželim da joj napišem najlepši stih
nemam reči da ga sazidam, uvek se sruši
nemam ih, a toliko ih je u mojoj duši
kao da neko želi da ostanem bez njih

Možda mi nemušte poruke stižu
u slepilu ljubavi ih ne razumem
zaboravim čitati iz duše  i ako umem
a čežnja i želje u meni se samo nižu

Osećam da će me ova samoća ubiti
godine i dani teški su kao planine
samo da je vidim da me želja mine
da mi je samo na tren  kraj biti