недеља, 28. децембар 2014.

NOĆAS SAM TE TRAŽIO

     
Noćas sam te među zvezdama tražio
na mesečevom zraku svaku obilazio
na zvezdanim stazama te usamljen čekao
u bespuća mračna zalazio

Mesečina mi puteve osvetljavala
verno sam je pratio tražeći te
u skrivenim delovima  mojih snova
već umoran pretražio sam sve

Na jastuku sam te u snu tražio
očekujući tvoj osmeh i nežni dodir
toplinu sa tvojih usana vrelih
umesto svega samo se javi nemir

Evo i jutro već na prozor dođe
nestaju tragovi ove košmarne noći
budim se tužan i setan što te ne nađoh
a obećala si da ćeš mi u san doći

понедељак, 22. децембар 2014.

NA RAMENU


Na ramenu mi još noć spava
miris tvoje kose kao pučina
plete mi se po licu i oči zatvara
a pred očima mi samo tmina

Iz nje kao svetlost izranjaš
tihim glasom me sebi dozivaš
ljubavlju mi dušu moju opijaš
bez tebe ne mogu to dobro znaš

Postala si moja noć i moj dan
misao skrivena ispod kapaka
na mom ramenu sa mnom hodiš
i tajno me ljubiš iz tog mraka

Hodam i vidim samo tebe
pažljivo se od prepreka sklanjam
ja više normalan nisam
počeo sam i budan da te sanjam

среда, 17. децембар 2014.

MOŽE LI SE


U mislima te čuvam i volim bez reči
rečima ti ne bih mogao sve reći
kako opisati ono za šta je reči malo
može li se uopšte pisati o sreći

Može li se u reči smestiti duša
kako je opisati kad je svaka reč malo
u beskraju reči sve bi se izgubilo
a tvoje srce za moju ljubav ne bi znalo

Nikada ti ne bi stigao sve rečima reći
koliko se ljubavi i snova krije u meni
sve bi nestalo u velikom okeanu reči
namenjno najdražoj ženi

Zato te u mislima ljubomorno čuvam
volim te beskrajno i za tebe se molim
da ostaneš uvek ista u mislima mojim
zauvek da tevolim

петак, 12. децембар 2014.

NA STAROJ KLUPI

    
Na staroj klupi urezna srca i slova
prepliću se razni nadimci i imena
otisci ljubavi nekih prošlih dana
pečaćeni zakletvama za sva vremena

Bezbroj reči poljubaca i suza
prosutih kao biseri po daskama sivim
još odjekuju iz natpisa dubokih kao reči
bez tebe ne mogu da živim

Koliko je zalazaka sunca ispratila
koliko uzdaha i koliko velikih želja
koliko sreće u očima je videla
koliko prave radosti i veselja

Sedim na njoj kao nekada s tobom
kada bi bar mogla pustiti neki glas
možda bi mi mogla šapatom reći
da li se  još uvek seća nas

уторак, 9. децембар 2014.

PUSTITE ME


Pustite me da spavam
Hoću u ovom snu da ostanem
da je gledam, da je nežno ljubim
na njenim grudima da nestanem

Nemoj te me ni zbog čega buditi
ostavite me da s njom snove snujem
na našim  stazama suncem obasjanim
da je u zagrljaju držim i milujem

Ostavite me kad vas molim
nemojte mi  prekidati  ovaj san
tako je  divan čaroban  i nestvaran
lepši nego najlepši  dan

Pustite me da spavam
hoću da upamtim svaki  njen deo
svaku  vlas  njene smeđe kose
hoću da je upamtim za život ceo

понедељак, 8. децембар 2014.

U MISLIMA


Dodiruješ me svojim mislima
miluješ mi  lice svojom  kosom dugom
vrelim  usnama  u meni  sećanja budiš
otvaraš mi srce zatvoreno tugom

Oboje se  se  u misao pretvaramo
plovimo  u njima zagrljeni  kao u snu
u  njima smo opet zajedno kao  nekada
sve je tako stvarno kao da si tu

Opet  nama  na licima osmesi  blistaju
sunce nam  obasjava  radosna lica
za ruke se držimo i beskrajem  letimo
srećni  i lagani kao ptica

Poželim da se ovaj san nikad ne završi
da te u mislima zauvek  volim i gledam
tvoje milo lice beskrajno da ljubim
i  nikad nikom da te ne dam

субота, 6. децембар 2014.

OBLAK SIVI


Na proplanku kao srna bila si
lepotom si opijala i bila deo naših radosti
sunce što me ljubavlju obasjavalo
bila si deo moje  mladosti

Na nebu se oblaci počeše skupljati
sunce sjajno bezobzirno zaklanjati
tebe od mene kriti i razdvajati
negde gde nikad za tebe neću znati

Daleko te odnesoše oblaci sivi
moćna sila sudbne što razdvoji nas
tvoje ruke još kroz oblake nazirem
kao poslednji zov za spas

I danas još uvek ne znam gde si
uspomne na tebe još su u meni žive
gledam sa proplanka na staze naše
i mrzim zauvek oblake sive

среда, 3. децембар 2014.

PTICE


Za sve su ptice krive
što su pevale na njenom prozoru
privukle me gledah u njih netremice
a onda se pojavi njeno  prelepo lice

Prhnuše i nestadoše u trenu
otvori se lagano malo prozorsko krilo
pojavi se devojka očiju divnih zelenih
ne videh nikad nigde lepših od njih

Pogledala me na tren pa zastala
na licu joj osmeh blagi zigrao
pogledom mi nemušte reči slala
zaljubih se u trenu da je samo znala

Sledećeg dana žurio sam u ulicu njenu
na prozoru već čekale su ptice
uzalud smo čekali niko nije prozor otvarao
zašto se ona nije pojavila nisam znao

Više je nisam na prozoru viđao
samo su ptičice na prozoru bile
nije se otvarlo staro prozorsko krilo
na njemu nije sjalo lice prelepo i milo

Ostadoše samo ptice i pogledi prazni
u mislima  slike njenog prelepog lika
koračam ulicom njenom sam umesto nas
negde u sebi kao da čujem njen glas

понедељак, 1. децембар 2014.

PORUKA

               
Noćas pišem poruku na tvom prozoru
otiskom mojih usana učvršćujem  je
da se nikad skinuti s njega ne može
kad je pričitaš da se raduje srce tvoje

Da u tvojim očima sreća zablista
misli da nam se u jednu spoje
a u grudima  uzdasi želje probude
da snovima plovimo milo moje

Da do zore u beskrajno daleko letimo
na usnama da nam ostanu tragovi noći
nemi svedoci naših poljubaca vrelih
i želja kad ćemo opet u novi san doći

Kada te sunce u zoru probudi
od naših prelepih snova nestane sve
na tvom prozoru još uvek pisaće
mila moja volim te