уторак, 20. август 2013.

NADANJE


Evo  mi dani  prolaze, mračni i dugi
od tebe ni glasa,ne znam  da li ćeš doći
da li će ovo uzaludno nadanje  ikada proći
da'l ću te ikad videti, ili te ljubi neko drugi

Sve su mi noći uvek slične  košmarne priče
u svakoj si ti  i u svakoj negde nestaneš
skrivaš se uporno  i nikako da prestaneš
da me moriš, a noći činiš da jedna na drugu liče

Možda se ovako lagano ludim postaje
kad reči zamiru i nestaju, i nema ostaju usta
kad od svega samo bleda senka ostaje

i kad me konačno ubije ova nada pusta
sve se u meni sledi i zauvek okameni
ostaće samo tragovi tvojih mednih usta

петак, 16. август 2013.

A TAKO JE MALO TREBALO


A tako mi je malo trebalo
da zakoračim u sazvežđe tvoje
kroz vreme da te prati srce moje
u zagrljaju s'tobom nikad nebi stalo

Za uvek bi kroz vreme lutali
univerzum  bi  bio naše more
svitale bi nam najlepše zore
i na moru ljubavi mi bi plutali

Samo da si mi onda odgovorila
šta  si u sebi  konačno odlučila
ni jedna sumnja ne bi se stvorila

I moje srce ne bi toliko mučila
i sva nadanja na vreme bi nestala
žalim što o ljubavi ništa nisi naučila

недеља, 11. август 2013.

MESEČINA


Večeras je Mesec  baš poseban
doziva nas sebi u senke svoje
da u njima ljubim usne tvoje
dugo i nežno dok ne svane dan

dok mi ne kažeš da voliš me
da ova noć bude mala tajna naša
naš zavet i puna ljbavi čaša
da je ispijamo i zaboravimo na sve

A mesec će nas u svojoj senci skriti
čuvati nas i usne naše obasjavati
gledati nas i snama se ljubiti

U  krilu mome tiho te uspavati
a sutrašnji dan tiho će nas buditi
da čekamo Mesec da se vrati

среда, 7. август 2013.

TRENUTAK



Proletela si kroz vreme kao trenutak
ni odbljeske svoje stigla videti nisi
u ogledalima života iizgubila se ti si
i skrila u svoj mračni i tajni  kutak

U tajnu odaju od straha salivenu
gde  se k'o plen od svega braniš
i samu sebe sobom hraniš
i gde te sujeta jede skrivenu

Za tebe svetlost ništa ne znači
ni  harmonija života za te'ne postoji
iz tebe samo hladnoća zrači

U kojoj  se ljubav na prste broji
gde radost života samo slučajno svrati
jer odatle svi su pobegli kud koji

понедељак, 5. август 2013.

NEMUŠTE REČI



Sa usana ti čitam samo mir i tišinu
a u očima ti igraju senke i vatre plam
nepoznate a kao da ih odavno znam
kad mi vrata srca tvoga odškrinu

A ti ni ne znaš da te neko želi
da ti u srce nečujno i tiho zaviruje
da iskru ljubavi u tebi raspiruje
i da  bi s'tobom radost da deli

Tvoje su usne roman bez reči
samo iz očiju daješ mi da čitam
da taržim iskru koja dušu leči

I nemuštim jezikom da te pitam
da li me u svoje srce primaš
i da'l  i dalje usamljen da skitam