субота, 31. јануар 2015.

U TUŽNIM OČIMA


U tužnim očima daljine odjekuju
kao bubnjevi da ih na put pozivaju
u nepoznate avanture i krajeve daleke
gde sunce nikad u oblake ne zalazi
gde vreme ljubavi nikad ne prolazi

Na licu tragovi kao ponori nevidljivi
reke skrivene nekuda u daljine vode
prepune bola i neostvarenih snova
tražeći nove puteve ljubavi i slobode
novi osećaji u grudima da se rode

Daljine dozivaju nemuštim glasom
odjekuje nebo i oblaci tamni na njemu
suze od kiše proliše veliki tamni oblaci
sunce se lagano na počinak se sprema
daljine uzalud zovu vremena više nema

Samo pusti pogledi u nepoznati svet
misli upakovane kao veliki koferi za put
prepuni i teški od novih nadanja i želja
od tereta vremena i životnog prtljaga
za odazak više snage nema

уторак, 27. јануар 2015.

DA LI ĆEMO SE SRESTI


Iz  neznana  vatre  se u rukama pale
od pomisli i dodira njene blizine
u telu brane se ruše, u oku iskra sine
kad pomislim na njene usne male

Rumene kao najlepša jabuka crvena
koju bi rado u njedrima negde skrio
čuvao je od svih i krišom ljubio
dok u njima gori vatra skrivena

Rukama bi joj grejao vitko telo
vajar bi bio što novu formu stvara    
ljubio bih je strasno kao moje delo

Prelepo Božansko biće puno žara
osećam da nikada  neću je sresti
misao me mračna mori i dušu para

недеља, 25. јануар 2015.

SA ONE STRANE JAVE


Sreli smo se kao dva bela oblaka
na istom putu što ih vetrovi nose
pogled mi se upleo u njene duge kose
i njene crne oči crnje od mraka

Plovimo zajedno u beskraju zagrljeni
po svodu nebeskom kao  oblak jedan
ljubavi pun u kome sanjamo divan san
zauvek u vremenu izgubljeni

Daleko od jave i od svake skrivene tame
gledam njene divne oči zanosne i snene
dok me medne usne njene sebi mame

Gledam lice belo najlepše mi žene
njene kose mirisne u oblaku belom
volim je sve više i njene oči snene

среда, 21. јануар 2015.

BEZ POVRATKA


Dva slana traga, dva puta bez reči
dva pogleda u beskraj
prazne daljine nemo dozivaju
u skrovište

U bespuća daleka
sa velikim teretom soli i vode
sa suncem kao slepilom
treba mir naći

Vazduh postaje otrovan
pluća peče i žari
uzdasi su sve plići i kraći
na kolenima je lakše

Vreli  vetar mi prži  lice
osuši tragove slane
sve je postajalo tamno i tamnije
zauvek je pao mrak

понедељак, 19. јануар 2015.

ŽENA IZ SNOVA

        
Kakve se tajne na tvojim usnama kriju
kako ih u tvojim očima zelenim pronaći
u tim jezerima bistrim  planinskim
kako  te gledati a rukom  ne dotaći

U plavu kosu cvet mirisni ne zadenuti
rukom ti lice belo i nežno milovati
u oči zanosne duboko ne pogledati
i pogledima jedno drugom ljubav dati

Kako te tvoje usne  vrele ne poljubiti
strasno te voleti i nežno milovati
na grudi te kao melem  privijati
tvojom se ljubavlju rado otrovati

Sve na tebi je nedosanjani san
anđeo si kome se ne može odoleti
ti si žena besanih noći i mojih snova
kako te zauvek ne želeti i voleti

субота, 17. јануар 2015.

POSLEDNJA ŽELJA


Dremala  je u negde u prošlosti
slušala zvuke i pesme  prošlih vremena
budili su u njoj želju  da bude voljena
kao nekada  u cvetu mladosti

Ustala je s čašom crnog vina u ruci
niz lice su joj tiho tekle suze sete i tuge
usne zgrčene  taržile su nečije druge
da na njima nađe lek svojoj  muci

Grudi su joj se duboko  nadimale
stajala je bez reči samo su suze lile
na licu se grčile njene usne male

Oči crne suzne tugu više nisu krile
pala je na pod i sve tambure su stale
sjaj očiju napuštao je njene oči mile

четвртак, 15. јануар 2015.

ZAVODNICA


U koraku njenom i u vitkom stasu
u pogledu zavodnice i osmehu blagom
na usnama rumenim na licu dragom
sve je bilo slika lepotice na glasu

Bezbroj pogleda okačenih o njene haljine
nosila je kao nakit veoma skup i drag
čuvao ga i uživao u njoj mali vrag
loveći poglede skrivene uz manire fine

Mnogo ljubavi pred njene noge prosuto je
cvetovi  šareni  i  mirisni venu i nestaju
pripijeni  uz haljine duge umiru i gube se

Novi pogledi  i nove želje ne prestaju
na kraju  uvek birala je ona ,birala je sve
birala je ljubavi koje uz nju zauvek nestaju

среда, 14. јануар 2015.

TI SI CVET

            
Tako si mlada i lepa kao cvet
mirisi i nektar  iz tog cveta toči
boja mu je zelena kao tvoje oči
na njemu leptiri završavaju let

Miris se širi unaokolo i daleko
opijaju  željne ljubavi  i starsti
spremnih pred tvoje noge pasti
i odvesti  te negde zauvek daleko

Bilo bi lepo bar jednom leptir biti
na takvom cvetu radostan bivati
I sa njega nektar mladosti piti

Na njemu najlepše snove snivati
u nedrima se njegovim kriti
i očaran i srećan na njemu uživati

понедељак, 5. јануар 2015.

NA TALASIMA


Na talasima mora iz daleka stigla si
ušla si tiho na prstima u moje snove
da sa mnom  kočijom od snova ploviš
po bisernim  predelima noći ove

Velom od paučine biserne pokrila si me
ispod koga se možemo od  zvezda  skriti
od radoznalog meseca i sjaja njegovog
da me možeš ljubiti i u mom zagrljaju biti

U kočiji od snova beskrajem tiho plovimo
zagrljeni  ispod bisernog  vela srećni i sami
sa usnama vrelim i prašnjavim od poljubaca
daleko od jave plovimo skriveni  u tami

Kad spadne sa nas veo ovog divnog sna
i kad na vratu ne budem osećao tvoj vreli dah
znaću da sam se vratio iz divnog  sna
na usnama mojim još će sjati zvezdani  prah

субота, 3. јануар 2015.

U OČIMA

            
U njenim očima je roman ceo
čitam iz njih gledajući  netremice
dok se sa stranica tiho suze slivaju
niz  njeno bledo i tužno lice

Umoran  pogled setan i besciljan
suzan i prazan bez nade okolo luta
u pogledu samo ranjene  duše plač
odjekuje i uzalud  traži  kraj puta

Stadoh ispred nje licem u lice
u pogledu joj se na tren pojavi starh
pogledala  je duboko u moje oči
učinih joj se poznat u prvi mah

U mojim očima sad je čitala ona
tražila ožiljke i na duši rane
tražila slične starnice od života
da li su istim rukopisom pisane

Spustila glavu na moje rame
osećalo se samo jecanje tiho
tišina je neka u meni nastala
plakala je dugo  da je ne vidi niko