петак, 21. август 2015.

SAM


Naiđu tako neki setni dani
kad reči postanu prazne i neme
pogledi se izgube negde u daljini
a misli odlete u neko drugo vreme

Naiđu ponekad i kišni oblaci
kao ne zvani gosti kada dođu
da ostave poklone nebeskih suza
dok u daljine nove ne pođu

Jesen mi je i kad nije
hladna su mi i prazna jutra bez nje
slika njena na zidu kao da me zove
i podseća na sve

Sam sam
sunce me zaobilazi kao da nisam tu
a tako sam željan iskre oka njenog
sve što sija ,sve me podseća na nju