среда, 4. новембар 2015.

MORE

         
Osvanulo maglovito jutro kao more
sve je belo ništa ne vidim oko sebe
kada bi bar bilo dovoljno veliko
da na njemu doplovim do tebe

Ljubio bi te svakog jutra uspavanu
pazio bi da mi se brod u magli ne izgubi
na rastanku bi ostavio prve zrake sunca
da te ono umesto mene ljubi

A sunce kad grane i visoko ode
na njemu da bude poruka meni znana
mislima i ljubavlju napisana
da nam se misli sretnu na kraju dana

Da je čitam i u mislima da te ljubim
nestrpljivo da čekam kada će proći dan
u snovima zagrljeni da budemo zajedno
da zajedno sanjamo najlepši san

уторак, 3. новембар 2015.

JOŠ SI U MENI

                
Još osećam miris tvoje kose i tvoga tela
uzdahe tvoje i poljubce tople i meke
damare tvoga srca na grudima mojim
odjekuju u meni još iz  te godine daleke

Nije te iz mene  izbrisalo vreme
u mislima setnim uvek vidim samo nas
kao nekada kada smo  zaljubljeni bili
u nemirnom srcu tražim tebe, ti si moj spas

Još je tvoja kosa rasuta po ramenu mom
osećam  je još uvek, i njen miris blag
u zagrljaju bez reči tišina nas čvrsto spaja
a srca u ritmu prate ljubavi i strasti  trag

Usvakoj noći kada ga prekriju zvezde
obuzme me neizmerna  samoća i seta
uvek mi u misli dođeš onako lepa i mila
vratiš me u srećne dane jednog davnog leta

Možda i ti nekad na nebu ugledaš trag
jedne staze ljubavi bez lepote i sjaja
zaboravljene u vremenu kao da čeka
čeka na nas da odemo snjom do kraja