среда, 29. фебруар 2012.

GREH



Kad noć nečujno raširi  krila   
glasovi utihnu i sve se smiri
polete misli  ka tebi  mila
a tuga lagano kroz srce se širi
 
Damari ječe negde u meni
razdiru me nadanja i želje
glasovi naši negde izgubljeni
sećanje me kao stena melje  

Možda ćeš mi  nekad oprostiti
moju slabost i varljivo oko
da te mila mogu zaprositi
da te volim iskreno i duboko

U nadi živim svake noći
kad ostanem sam sa sobom
i nadam se da sve će proći
voljena moja patim za tobom

недеља, 26. фебруар 2012.

SETA


Još te u srcu nosim 
kap ljubavi iz mladosti
sećanje na srećne dane
kao radost u starosti

Zalazim 
uz Sunce zalazim
Sunce se vraća a ja odlazim

Jesen života polako stiže
polako sve se gubi
odaju me sede kose
a srce bi još da ljubi

Zalazim 
uz Sunce zalazim
Sunce se vraća a ja odlazim

Kada bi se opet rodio 
istim putem ja bih prošao
Istim  bi žarom za tobom goreo
dok te nebi našao

Zalazim 
uz Sunce zalazim
Sunce se vraća a ja odlazim

TVOJE OČI


Ljubim mila tvoje crne oči
ljubav u njima i njihov sjaj
one su izlaz iz tamne noći
one su radost za mene znaj.

Pogled je tvoj talas blag
što tvori ljubav i nove sne,
on je dragulj, beskrajno drag
iz njega zrači..... volim te.

Oči su tvoje dva divna sna
dve divne pesme, radost života
doboko more bez kraja i dana
u njima plamti duše lepota.

Gledam i vidim samo tebe
tvoju lepotu i oko sneno
za tvoju ljubav daću i sebe
ljubavi moja najdraža ženo.

TI SI MOJA RADOST


Ti si moja svetlost, moja želja i moja tuga
moja slabost i moja radost ,jasna i čista
moja sreća oteta, i poslata u vremena druga
ti si moja ljubav, sa čijeg lica sunce blista

Kad pogledam lice tvoje ,i oka tvoga sjaj
grudi mi postaju kao planina ,i gubim dah
čežnja i patnja sve su jače, a ne vidim im kraj
rob sam vremena ,srećan i nesrećan u isti mah

Osećam da si mi suđena ,a oteta iz vremena
sklonjena i skrivena negde ,u nekom getu 
jer ti si duša plemenita ,i najlepša od svih žena
čekaću te i beskrajno voleti, i na nom svetu

TUGA


Tužan sam anđele moj, starost me prekriva
vidim u očima vodnim, kako se tuga skriva
ali tako biti mora, nazad se niko se vratio nije
i svako sobom odnosi ,sve što mu srce krije

Ja ću poneti ime tvoje, poneću tvoju sliku u sebi
poneću moje dane, i sve rečeno i nerečeno o tebi
i tamo negde u beskraju, ne znam gde, možda u raju
tvoja će slika samnom biti, zauvek i na samom kraju

SAMO TI


Setim se dana kada sam ptica bio
lepote plavog neba, očiju tvojih
kada ljubav,sreću i radost nisam krio
setim se svih prošlih ljubavi mojih

Od svega si mi ostala ti anđele moj
kao kroz sito prosejana i odana
ljubim te dušom i biću samo tvoj
Ti si mi život i moja duhovna hrana

Oko moje plavo, ptico moja nebeska
i sada sanjam te nežne oči i lik tvoj
Ti si mi odraz sunčevog bljeska
volim, volim te anđele moj

ŽELJA


Zasto leptir nisam da sletim na haljine tvoje
pa da budem uz tebe danju i noću najdraže moje
da te krasim svaki dan ,svojim letom i pokretom
da se radujem trenutku otetom.
Želim da pređem svetlosni most u radosti svojoj
da zauvek ostanem na haljini tvojoj 


SEĆANJE


Korakom lakim šetam uz reku                      
pričam  s’tobom skrivenoj u meni
još osećam na licu tvoju ruku meku
dodir mi tvoj nedostaje  da sve se promeni

Prolaze  zagrljeni  parovi polako i tiho
iznad njih  u zenitu nebo  već crveno
zamišljam nas umesto njih gde nema niko
da ljubim ti lice rumeno,  i oko sneno

Večernje senke drveća kao da zovu
šalju nemuštu  poruku  mladosti
dođite i započnite neku  ljubav novu
uživajte u životu u ljubavi  i radosti

Davno , jedna  od  njih je i naša bila
one večeri kad smo pobegli  sa časa
kad si se stidljivo u mom zagrljaju krila
i sama pomisao na tebe sećanja  uztalasa

A onda dođoše i životni vihori neumitni
sudbina te odnese daleko i predaleko
oteše te iz nejakih ruku razlozi neki  hitni
i odnesoše u svet, da te ljubi drugi neko

A ja te još uvek volim!

SREĆA


Srećan  sam  što maštam  o tebi
i ako  me ne znaš  i nikog  ne želiš
hoćeš  da ostaneš  tajna  skrivena  u sebi  
i onako iz  senke  ljubav  da deliš

Kroz stihove tanane  i misli skrivene
otkrivaš  dušu  ranjivu  i  tužnu
svoje  misli  i jutra tugom umivene
skrivaš ih vešto kao prošlost ružnu

A opet  želiš  beskrajno da voliš
da sreću i ljubav zračiš  oko sebe
sve tuge kroz reči  da preboliš
da srećni budu svi oko tebe

TRAGOVI


Koračam  starom  gradskom  ulicom
nevidljivi  tragovi pod mojim nogama           
čiju li sudbinu nesvesno  pratim
da li ići dalje il’ da se vratim

Možda sam baš na dobrom tragu        
nekog srećnika davno pre mene              
a šta ako neko zlo pratim...
dal’ da idem il’ da se vratim

Možda me neki  ka tebi vodi
a možda uopšte tamo nisi
kad bi mogao put da skratim
dal’ da idem il’ da se vratim

Kad bi samo znao koji je pravi
samo bih  njega  do kraja pratio
pa makar se i ne vratio
ma idem dalje nek’  ih nosi vrag
ostaviću i ja neki trag

ZAŠTO BAŠ TI


Zašto ja tebe u stvari volim        
pitam se zašto baš tebe
šta to ima posebno u tebi
bez  čega živeo ne bi

Toliko drugih žena ima
ne mogu da objasnim sebi
poželim da budem  s’njima
al’ nešto me uvek vuče tebi

Probao sam neveran biti
lumpovati  i vesele krasti  noći
druge snove u samoći sniti
a opet  moram... tebi doći

TREBAŠ MI


Trebaš mi danas  noćas  sutra
reči tople oko nas da vijore
da radosna nam budu jutra
da mi tvoje oči o sreći  govore

Trebaš  mi mila svakog trena
kad nemiri  u  meni potmulo huje
nošeni  ehom  drugih žena
kad strast me kida poput oluje

Trebaš mi kao bolesniku  lek
kao biljka sam nezalivena
sve mi je uzalud ,nadam se tek
da jednom bićeš moja žena

VOLJENOJ


Sunce večeras zalazi u crveno
polako i sneno utapa se u more
dan se pretvara u noć, sporo i leno
zablistaće sutra u licu zore

Ostajem na obali kao zaboravljen
nikog nema na daleko, sve je tiše i tiše
sedim na kamenu u tuzi zarobljen
u more gledam i ne verujem, da te nema više

Negde u vodi kao da vidim tvoj lik
na glavi poznata mi, bela marama tvoja
negde duboko u duši osećam užasan krik
zbogom, i neka te anđeli čuvaju voljena moja

Svanuće i zora hladna i vlažna a ja ću biti tu
možda me noć odnese k' tebi za sva vremena
onda ćemo opet biti zajedno makar i u snu
volim te anđele, ti si moja ljubav moja žena

STENA


Talasi udaraju o našu stenu
gde smo se sastajali kradom
na vetru ljubili i srećom hranili
davali oduška srcu mladom

U pogledima istinu tražili
poljubcima  je proveravali
galebovi  nam svedoci  bili
dok smo u zagrljaju snove snili

Kapi vode nas iz zanosa treznile
i more je htelo s’nama biti
slušati naše zanosne reči
i sa mnom zajedno tebe ljubiti

I sad te ljubim, onako u sebi
Ti si radost mladosti moje
na steni sad su drugi klinci
zauzeli mesto moje i tvoje

четвртак, 23. фебруар 2012.

NIKAD


Ne mogu ni reći koliko te volim
koliko te ljubim i koliko želim
i nikad neću da te prebolim
jer radost nemam skim da delim

Molim sudbinu da mi te vrati
da opet gledam u plavo more
da srce mi i duša više ne pati
da stobom dočekujem rujne zore

Nikada sebi oprostiti neću
što slomih nadu i ljubav tvoju
što razvejah naše dane i sreću 
ljubim te, a sebi oprostiti neću

Patim jer sudbina je crna moja
pratiš me u koraku, i na javi i u snu
i sada me proklinje ljubav tvoja
veže me i muči i ako nisi tu

MOJA ZVEZDA


Pogledaj tamo daleko, vidiš li onu zvezdu plavu
to je moja zvezda, najsjanija i najdraža od svih
vidiš li svetlost kako se širi, i obasjava zemlju i travu
osećaš li toplotu i ljubav,osećaš li kako ti se otima stih

Ona je zauvek deo mene, moje jutro, sunce i veče
moja je radost, ljubav, želja i san, i sudbina moja
čuješ li zvukove nebeske, čuješ li pesmu kako teče
sijaj mi zvezdo plava, neka me greje svetlost tvoja

MISLI


Moje su pesme moje misli
roje se i gužvaju negde u glavi
kao u autobusu kad bi se stisli
i one, i čekaju trenutak pravi

Da izlete, da se kao muzika čuju
do tebe na talasima da stignu
da te razneže i obraduju
da ti usnuloj kapke dignu

Da te ljubavlju protresu
u dušu  duboko da ti zađu
da te srećnu u nebo uznesu
da nam se misli tamo nađu

Tamo ćemo da se  sretnemo
da jedno drugo ljubimo
da se mislima isprepletemo
dok se u nebu ne izgubimo

LJUBOMORA


Govoriš mi da si moja, da me ljubiš
da sam snaga, ponos i radost tvoja
rame tvoje i kad si srećna i kad gubiš
da život za tebe je ljubav moja

A opet...neverujem ti ništa

Govoriš mi da si srećna, očarana
da sam dom i nebo tvoje
da si zvezda na tom nebu, razigrana
volim i ja tebe lepoto i zlato moje

A opet...neverujem ti ništa 

Ne mogu da gledam tuđe poglede na tebi
i da te iko tajnim pogledom skida
kako ti truju oči plave kao more
patim u sreći, a srce mi plače i rida
voljeno moje, umreću od ljubomore

LJUBAV


S’ tobom sam svakog trena i časa
i ako nisi tu misli te tvore same
pratiš me u korak tiho i bez glasa
vidim ti obrise i oči koje mame

Koračam lako kao da sam ptica
promiču ljudi pored mene
ja samo  vidim  osmeh ti s’lica
prekrasne i drage oči snene

opsednut sam  tvojom lepotom
tvoj lik me uvek negde čeka
voleti tebe plaća se životom
ljubav je bolest nema mi leka

KOŠAVA


Košava udara u prozor stari
ljulja mi misli k’o neki  brod
oko mene prošlost  i stare stvari
ležim bez tebe  i zurim u svod

Letim ltiho kroz vreme letim
i žarko želim svega da se setim
svih detalja u danima sretnim
a košava me čini tužnim i setnim

I tako zureći  u svod suza  krene
polako klizi niz lice na jastuk beli
košava me na tren iz misli prene
kao da želi da me razveseli

Nema  te i duša mi je prazna
vreme me gazi  sve više i više
shvatio sam da si Božija kazna
nisam znao kako se u dvoje diše

ISTOK I ZAPAD


Ja ću na istok ti na zapad
nismo više u istom džaku
ti želiš na svetlost
ja hoću da budem u mraku

Od silne svetlosti nećeš zaspati
a ja sunca neću  videti
jednom  će se sve raspasti
jer  tako se ne može živeti

Na kraju ćemo da se smirimo
ali pre nego se posvađamo
hajde da se pomirimo
i jedno drugom ugađamo 

ČEKANJE


Bat koraka gubi se u noći
po neko prođe ulicom starom
čekam strpljivo kad ćeš doći
čekam i gorim ljubavnim žarom

Vetar ulično svetlo njiše
čudne senke okolo šaraju
noć je sve crnja i sve je tiše
tebe još nema il’ oči me varaju

Sumnja me razdire da li ćeš doći
crne misli u glavi se roje
vreme prolazi čekam u noći
da ugledam tebe milo moje

Nigde nikog nema više
uzalud moje nadanje beše
tuga me stegla ne da da dišem
samo me senke i vetar teše

BIŽUTERIJA


Tebe u stvari niko ne voli
ni svesna nisi da je tako
tebe će svako da preboli
kad te upozna biće mu lako

Misliš da si neodoljiva
tako zgodna i uobražena
što si rečita i glagoljiva
a duhovno unakažena

Ti si samo prolazna stanica
na kojoj svako ostavlja trag
I svaki novi nova je stranica
na kojoj piše sami  Vrag

Hvališ se razvratom svojim
u ljubav želiš da ga smestiš
da ga veličaš u pesmama tvojim
da sve na vreme obavestiš

Ti voliš samo sebe
i svoje nagone u sebi
niko nije voleo tebe
samo je želeo da bude na tebi

Ti si samo bižuterija
možeš da se kitiš i
pred ogledalom okrećeš
al’ biser nikad postati nećeš

ZVEZDANO NEBO


Noćas su zvezde nešto drugačije
i ova noć, kao da svetlom treperi
u očima  tvojim ljubav se krije
to su u oku  zvezdani  biseri

Na usnama ti  s’ja  zvezdani  prah
kao putokaz, kao da zovu
u senkama tvojim staje mi dah
zvezde začinju ljubav novu

OGLEDALO


Pogledaj se u ogledalu pažljivo
pročitaj istinu sa one strane
vidiš li u očima išta lažljivo
otkrivaš  li na licu ikakve mane

Ima li tragova o tvojoj zloći
sija li u očima otrica mača
tvoje mržnje  i tvojoj nemoći
vidi li se negde radost plača

Ima li pupoljaka ljubavi neke
veselog  osmeha negde skrivenog
sjaja i bljeska  sreće neke
Ima li duše iza oka snenog

Ima li išta čega se oči ne stide
Ti sad gledaš sebe al to i drugi vide

NOĆ


Zvezdana noć iznad nas
beskraja pune oči
pogledaj ljubavi noćas
lepotu ove noći.

Volim te više od sebe
želim da noćas budeš srećna,
da uvek budem pored tebe
da naša ljubav bude večna.

Zaželi noćas bezbroj stvari
zaželi život radosti pun,
zaželi ljubav punu čari
zanjiši noćas ljubavni čun.

среда, 22. фебруар 2012.

DUŠA


Duša ti je tako duboka i široka
kao najdublje mesto u okeanu
široka dokle dopire pogled oka
Ti si mi svetlost u svakom danu

Bojim se u toj širini izgubiću se
da li ću moći da te pratim
plašim se, u tebe zaljubiću se
a neću  moći da te shvatim

SKRIVENA


Skrivena  si ko biljka ispod lista
uvek u žurbi u senci  šešira
kad senka  mine oko ti zablista
pojava  tvoja ne da mira

Čekam te da me želja mine
da staza tvoja ka meni krene
vetar  da dune i šešir ti skine
da na trenutak ugledaš mene

Da neskriveno vidim  ti lice
pogled  tvoj i toplinu u njemu
glas da čujem kao pesmu ptice
ili me srce prevarilo  u svemu

JESENJE KIŠE


Padaju  hladne jesenje  kiše
duša mi toplinu i ljubav  traži
nekog da kraj mene spava  i diše
da ljubim i da bdim ko’ na straži

Nema te predugo a čekam te
još  te srce pronašlo  nije
misli se bore da zaboravim te
a opet negde nada se krije

Prolaze moje košmarne noći
dan za danom patim sve vise
u nadi živim da sve će proći
da ćeš mi doći kad prođu kiše

KIŠA


Kiša u sumrak poče da lije
opalo lišće ko mali čamci
odlaze negde da mrak ih skrije
u neredu  sudaraju se pramci

Mrak  se spušta neprmetno
sve je mračnije i sve vlažnije
cipele mi se kvase neosetno
koračam sve brže i snažnije

Kaldrma mokra sija u mraku
ulično svetlo senke stvara
postaje mračno kao u džaku
senka me prati ko utvara

Žurim da stignem što pre
znam da me čekaš  već dugo
žurim što pre da ljubim te
da zaboravimo na sve drugo

ZVEZDANO NEBO


Noćas su zvezde nešto drugačije
i ova noć, kao da svetlom treperi
u očima  tvojim ljubav se krije
to su u oku biseri

Na usnama ti  sija  zvezdani  prah
kao putokaz do njih , kao da zovu
u senkama grudi  tvojih staje dah
zvezde začinju ljubav novu

ŽENA IZ SNOVA



Tako bih voleo da ti dodirnem lice
Ženo iz mojih košmarnih snova
Senko što me pratiš niz ulice
Pojavi  se da prođe agonija ova
Ubi me tvoja nestvarna slika
Sam  u sebi  brojim dane
Da li će se ukazati prilika
Da te sretnem  da mi svane
Ti mora da si ona za mene prava
Zato mi se prikazuješ noću
Zbog tebe me samo boli glava
Ali znam da te želim i hoću
Izađi  u javu i postani  prava
Dođi ugasi mi jad i samoću
Želim da vidim ta dva oka garava
Pa nek patim makar se razboleo
Da ne umrem  a da nisam voleo

NEBESKA MUZIKA


Ti si moja muzika i pesma moja
zvuk nebeski  poslat mi s’neba
treperiš negde duboko u meni 
kao svetlost, kao nada koja mi treba

Muzikom zvone i misli moje
sećanja me silno u nebo dižu
želim  da ljubim usne tvoje
da se poljubci k’o niska nižu

NA RASKRŠĆU


Nađoh se na raskršću
levo desno ili pravo
ne znam šta me čeka tamo
možda  sreća il’ crn Đavo

Na kojoj je strani sreća
kad bi samo mog’o znati
na kojoj si strani sveta
kada ću te upoznati

Kud da krenem kad bi znao
ne znam šta mi vreme nosi
bolje da ja ćekam tebe
kad te vidim znaću ko si

NISAM JA ZA TEBE


Nisam ja za tebe
ja se suncem  budim
staze rosne prolazim
s’ pticama razgovaram
u voćnjaku osvežavam
na potoku lice mijem
s’ povetrcem bitku bijem
radujem se novom danu
voleo bih da me pratiš
samnom  kući da se vratiš

A ti se još probudila nisi!

NEMA TE VIŠE


Provejava sneg pahulje lete
ostaju tragovi na šumskoj stazi
život mi proleće u vidu slika
dok  mi noga pred nogu gazi

Sabiram život u koracima
u svakom koraku tebe ima
uzdahnem duboko kad se setim
očiju tvojih i sjaja u njima

Nema te više mila moja
nad tobom sad je samo tama
po nekad patim što nisam s’tobom
da ne budeš više sama

Život kao planinski potok
nosi sve i valja pred sobom
ne da da mrak me obavija
da u samoći patim za tobom

Tvoji su plodovi oko Mene
svijaju mi se oko vrata
sad kad više nisi s’nama
Ja sam im najbolji  tata

SAN


Gledam te kroz moje snove
slike sećanja naviru same
misli i srce s’tobom plove
a usne me tvoje sebi mame

Leprša na vetru  kosa  tvoja
ruke nam u stisku varnice pale
po tebi  luta želja moja
a ja tražim tvoje usne male

Letim tako u vremenu
predajem se divnom snu
san će proći kao za promenu
dođi i sutra ja ću biti tu

TI SI MOJE SUNCE



Sunce ti se u kosu uplelo
pramenove sjajem  pozlatilo
zvezdani  prah na lice nanelo
u lice te poljubilo pa se vratilo

Vetrovi  se lagani  spustiše
Telo  ti zvezdicama  okitiše
u zvezdu te sjajnu pretvoriše
pesmu ti  i ljubav  podariše

U pogledu  ti  sunce ostalo
u pokretima  lahori  struje
od pesme tvoje sve bi stalo
dok  note ljubavi  u srcu bruje

Svetlost  si  i radost u srcu mom
nebo si moje i ljubav  beskrajna
vidim samo ljubav u oku tvom
Ti  si moje sunce i zvezda sjajna

NADANJE


Tako si bleda anđele,a tako lepa
U oku ti vidim celo more, a na moru mi
U noćima košmarnim duša mi se cepa
Ne brini ljubavi ozdravićeš ti

Usne su ti kao pupoljak bele ruže
Kosa ti je lepršava kao vetrovi svi
Noći košmarne traju sve duže i duže
Ne brini ljubavi ozdravićeš ti

Evo pogledaj kroz prozor sunce
Eno u parku ljudi šetaju, kao nekad mi
Dođi anđele moj privij se uz mene
Ne brini ljubavi ozdravićeš ti

LJUBAV


S’ tobom sam svakog trena i časa
i ako nisi tu misli te tvore same
pratiš me u korak tiho i bez glasa
vidim ti obrise i oči koje mame

Koračam lako kao da sam ptica
promiču ljudi pored mene
ja samo  vidim  osmeh ti s’lica
prekrasne i drage oči snene

opsednut sam  tvojom lepotom
tvoj lik me uvek negde čeka
voleti tebe plaća se životom
ljubav je bolest nema mi leka

NEDOSTAJEŠ TI


            
Sa proplanka  pogled kao slika
jesenjI  dani  slikaju sami
slikaju obrise  Božanskog lika
lepotu koja uzdah mami

Pesme ptica k’o harfe bruje
sunce upliće kosu svoju
vetrić pirka jedva se čuje
a nebo dodaje svoju boju

Potok se vidi na rubu šume
bljeska na suncu kao da zove
tebe zove kao da razume
da budeš  deo slike ove

MAŠTA


Gledam kroz  prozor putničkog  voza
Promiču polja i mesta neka nepoznata
Žmurim i čekam da dremež me sroza
Mirujem, a onda iznenada otvoriše se vrata

„Dobro veče, da li je slobodno ovo mesto?“
Glasić se prosu po kupeu i sve nas prenu
„Naravno sedite ovde, Ja izlazim često“
Kad je pogledah videh prekrasnu ženu

Kao da je neko spustio najlepši cvet
Kao sunce da se spustilo među nas tu
U ovom kupeu proputovao bi ceo svet
Samo da mogu da gledam u nju

A voz juri baš sad, kad mi se nigde ne žuri
Vreme mi postade relativna stvar
Pogledah je krišom kako miruje i žmuri
U meni se probudi  i zasija ljubavna žar

Gledah je tako krišom i maštah o svemu
U toj mašti sam već ostario s’njom
voz poče da koči i već se začu žagor u njemu
nemoguće, da ću se već rastati sa ženom tom 

I stvarno, ona se diže i kofer svoj uze
Napusti nas tiho uz „Srećan vam put“
Negde u sebi duboko skrivao sam suze
A osećao sam se čudno ni srećan ni ljut

Ugasila mi se mašta ispuni me neka tuga
Blenem u ono prazno mesto do mene tu
Ne verujem da će doći neka druga
Dok  se ne pojavi  Ja ću videti samo nju 

SAMA


Misliš da ne znam da si sama
Da te sećanja razdiru tiho
Da ti na radost pada tama
Kriješ svoju bol  da ne vidi niko

Prevarilo te srce a sad si na dnu
Nisi jedina koja zablude plaća
A želeo sam da si pored mene tu
Kasno je da se na početak vraća

Ako je za utehu onda znaj
Imam od tebe na duši ožiljak
Da me podseća na ljubavi  kraj
Osećam ga često i nosim kao znak

Obrisaće vreme kao uvek sve
Samo će sećanja da me muče
Misliću o tebi  kao nekad pre
I kao  da sam voleo te juče

LJUTNJA


Ne znam kako al’ uvek mi se vratiš
u misli mi se nečujno uvučeš
ne daš mi mira i kad nisam sam
kao da želiš da me dotučeš

Vidim te i onda kad ne želim
lik me tvoj danima prati
kao da želiš da sve zaboravim
i srećno vreme da se vrati

A opet potajno lažem sebe
nadam se da će me ljutnja proći
ne želim da priznam da te volim
a jedva čekam kad ćeš mi doći

SAM


Negde daleko misli mi lete
prtljage  teške sa sobom nose
život mi stao u kofer sete
i mladost i radost i sede kose

Znam kako se kamen nosi
onaj što se u grudima skriva
što iz dubina nemire donosi
i ne da telu da spokojno sniva

Zagledan  kroz prozor  zurim
u samoću da se sklonim
negde podsvesno tebi  jurim
bar u mislima da te volim

NA RASKRŠĆU


Nađoh se na raskršću
levo desno ili pravo
ne znam šta me čeka tamo
možda  sreća il’ crn Đavo

Na kojoj je strani sreća
kad bi samo mog’o znati
na kojoj si strani sveta
kada ću te upoznati

Kud da krenem kad bi znao
ne znam šta mi vreme nosi
bolje da ja ćekam tebe
kad te vidim znaću ko si

PISMO PISMO


Razumećeš  ti svaku misao
sve nerečeno i  skriveno
i sve što je  napisano
od kapi suza  razliveno

Sve što bi hteo ti reći
u jednom dahu i trenu
i sve reči o ljubavi i sreći
ostaju neme, a suze krenu

Pišem  ti mila  u samoći
nisam siguran gde si sada
razdiru me besane noći
ali još me ne napušta nada

Da li si još u istom gradu
I ovo pismo da li će stići
da li ćeš mi ugasiti nadu
ili ćeš me iz beznađa  dići

NEDOSTAJEŠ MI

       
Osećam prisustvo tvoje
u ovoj tami oko mene
osećam nežne usne tvoje
kad topline niz telo krene

Ljubim te i privijam uz sebe
kosu ti plavu s’lica sklanjam
grlim prazninu umesto tebe
čini mi se kao da sanjam

željan sam mila tvoje blizine
u mom srcu samoća drema
dani su mi puni praznine
kad tvoje ljubavi nema

KAD BI ZNALA


O jutra što svićete ne govorite
Ne odajte patnje i žudnje moje
Vrata mojih tajni zatvorite
I ne reci te joj iza vrata ko je
Kad bi samo znala

Koliko radosti joj u mislima želim
Sa njom plešem najlepše igre 
Muziku nebesku sa njom delim
A srce mi igra poput ćigre
Kad bi samo znala

Koliki je kamen na mojoj duši
Koliko godina prođe bez nje
Prokleto vreme život mi sruši
O kako bi želeo da se vrati sve
Kad bi samo znala

Ali starost svoj danak uze
I sad je vidim kao prelepu mladu
Na licu mi ostale zaleđene suze
Voleću je i kad je nebesa ukradu
Kad bi samo znala

GREH


Sećanje je ko’ otrov u srcu skriven
vraća mi te iz dana u dan nanovo
da u mislima čist i od grehova  umiven
zajedno  s’ tobom  budem ponovo

Trujem se satima likom tvojim
sa mnom si stalno kao greh moj
bura i nemir si u snovima mojim
moja si kazna svake noći i lik tvoj

Znam da mi nikad oprostila nisi
grehove  ću moje još dugo plaćati                   
i ako nikad neću saznati gde si
bar ćeš mi u sećanja svraćati

MOLITVA


Otvorena  teška crkvena  vrata
Tamna od dodira starosti  i suza
Nose  na sebi  otiske sreće i tuge
Otiske nade i beznađa
Poljubce i poglede smerne
Otiske vere i ljubavi neizmerne

U hramu se molitve množe
Viju se u dimu i mirisu tamjana
Kao istina i tajna  ne izgovorena
Kao ljubav i želja i suza od srca
Skupljaju  se pod crkveno zvono
Da bi ih u etar poslalo ono

I moja molitva putije etrom
Misli je moje ka tebi prate
Pročitaćeš ne napisano tvojim srcem
Jer srcem je pisana i ima njegovu boju
Volim te i šaljem ljubav moju

NE ZNAŠ TI


Ne znaš  ti kome ja pišem
i kome stihove poklanjam
zbog  koga duboko uzdišem
i čelo na dlanove naslanjam

Ne znaš  ti zašto je tako
zašto su oči mutne i snene
zašto mi suza krene lako
zašto sunce ne sija za mene

Ne znaš ti kako godine bole
kako je vreme potmuli ubica
milosti nema za one koji mole
da sačekaju i  vide draga lica

Ne znaš ti ogledalo moje
gde sam bio i gde sam prošao
u koliko sam lica uneo lice svoje
a onu koju sanjam još nisam našao