четвртак, 24. мај 2012.

SREBRNA NOĆ


Noć srebrna od mesečine
senke na jezeru tiho se njišu
negde iz daljine dopiru zvuci
u prostoru odjekuju kao da dišu

Mesec odozgo na sve gleda      
tajno se zavlači u sobe tuđe
svetlost prosipa kao da pazi
da niko ne zvan u sobu uđe

U mojoj sobi sve je mirno
uzalud sva mesečeva straža
samo tvoj lik u mojoj glavi
a tebe nema moja najdraža

Ruka mi sama na jastuk padne
a na toj strani mesečev sjaj
možda te ipak Mesec dovede
noćas meni u zagrljaj

уторак, 22. мај 2012.

POKAJANJE

Biću  tvoj  štit i čuvar tvoj
tajno sklonište i nada tvoja
uzglavlje  toplo i miran san
čuvaću te u srcu mila moja

Čuvaću te od ružnih misli         
od pohote i od svake tuge
braniću te ljubavlju čistom
i nikad neću voleti druge

Kajem se za sva ružna dela
za suze što si krišom lila
život me opet vraća tebi
samo se vrati moja mila

Možda se nikad vratiti nećeš
čekam te dugo a vreme leti
ako me ipak zauvek napustiš
bar me se po nekad seti

среда, 16. мај 2012.

NE ČUJEŠ TI

Ne čuješ Ti                                 
Kako se more o stenje razbija                   
kako se polje bojama ukrašava
kako ptice gnezdo svijaju
kako mesec na nebu spava                 

Ne čuješ Ti                                      
buku uzavrelih noći
ni glasove što kroz etar lete
ni zvukove poljubaca vrelih
ni uzdahe tuge i  sete

Ne čuješ Ti                                      
kako se duša polako roni
ni uzdahe namenjene tebi
ni zvuk suze kad u krilo padne
ne čuješ Ti kako te dozivam u sebi

недеља, 13. мај 2012.

BORA

Moje su bore kao staze ne završene
kao snovi započeti a ne ostvareni
negde krenuli i na licu se ukopali
zaboravljeni  i iznevereni

A u srcu uvek nova želja se stvara    
možda će i od njih postati bora
možda i dublja i duža od ostalih
al’ srce ko  srce voleti mora

Sada sanjam samo o tebi
maštam noćima čekajući zoru
ako te srce k meni ne dovede
naći će se mesta za još jednu boru

понедељак, 7. мај 2012.

NEKAD

I posle toliko dugih godina
kad ulicom poznatom prođem
još lebdi miris tvog parfema
kao trag mladosti i godina sretnih         
i ako te odavno u gradu nema

Sve  je dobilo neko novo lice
po neki izlog još je kao pre
u njima smo naše želje ostavljali
siromašni a veseli bili
bili sretni a nismo ni znali

I sunce je tada drugačije sjalo
glasovi  ljudi drugačiji su  bili
sve nam je bilo samo ljubav i sreća
oči pune sunca i nejasnih želja
duša tog vremena  i sad se oseća

I svaki put kad u ovu ulicu zađem
probude se neka sećanja davna
i sada čujem tvoj veseli glas
osećam tvoje poljupce skrivene
sve me tako jako podseća na nas

Ostala si zauvek deo mog života
kao sećanje  ljubav i seta
kad te poželim Ja ću u ovu ulicu zaći
šetati  i miris tvog parfema osećati
i u sećanju opet tebe pronaći