Tako sam tužan što te sretoh
nemam više mira ni spokoja
a opet radost neka me prožima
iako sve je samo patnja moja
Uzalud nadanje onom čega nema
sunce je odavno moj mesec postalo
moja tama u kojoj te mogu ljubiti
Ti si samo moja ne ostvarena
želja
nečija prelepa žena na trotoaru
lepota o kakvoj sam samo sanjao
varnica što zaiskri u ugaslom
žaru
Uzalud svi su moji putevi prošli
ni na jednom putu ne sretoh tebe
i da jesam možda te nebi bio vredan
a onda bi opet proklinjao sebe