четвртак, 2. октобар 2014.

NA ZALASKU



Sunce je bojilo nebo u crveno
suton je polako pokrivao grad
čekao sam je na onoj našoj klupi
a srce mi je lupalo isto kao i sad

Sada sam opet na istom mestu
čekam je uzbuđen isto kao i pre
kao u neka divna prošla vremena
i jedva čekam da ugledam je

Već vidim njeno nasmejano lice
radost u očima i nihov veseli sjaj
nadam se da za nju još stoji vreme
da njenoj lepoti nije došao kraj

O divne li pojave na zalasku sunca
obasjana suncem zasenila je sve
kao nekada bila je zanosna i lepa
prišla je i bez reči zagrlila me

Gledao sam je dugo bez reči
na njoj je bilo savršeno baš sve
pitao sam se u sebi zašto sam tada
zašto sam otišao od nje

Gledam u nju i vidim deo mladosti
nekada sam je voleo i sve za nju dao
bila mi je sve na svetu a ja naivan
nisam je tada čuvati znao

Nemam reči sve je u meni bez glasa
ne znam da li za oprostaj da je molim
samo znam da za sve je sada kasno
i ako osećam da je ististinski volim

Нема коментара:

Постави коментар