уторак, 19. мај 2015.

SA PUČINE

Vetar mi lagano po licu šara
glasove nejasne s pučine donosi
osećam poznat mi miris mora
širi se svuda, po licu po kosi

Nevidljive poruke na mom licu
kao nežni dodiri njenih usana
tragovi vlažni za njima ostaju
tragovi njeni kao lek i kao rana

Negde se obala s talasima ljubi
ogleda se u zelenim dubinama
pogledom je nesvesno tražim
setnim pogledom i tugom u njima

Prepuštam se ćudima vetra
žmureći slikam pejzaže daleke
čekam je kraj neke stare klupe
negde daleko kraj obale neke 

Нема коментара:

Постави коментар