понедељак, 10. децембар 2012.

KROZ NOĆ


Kroz noć odjeknu nečujan krik
i  prosu se po površini  obasjane reke
odbi se od bljesak meseca i nestade
u zagrljaju daleke zvezde neke

Na kariranom stolu naslonjeno čelo
čaša do pola u stisnutoj šaci
muzika svira a svuda je tišina
pred očima sve se vrti kao na traci

U drugoj ruci dogoreva cigareta
na stolu tragovi od suza vlažni
dim mu se lagano u kosu  zavlači
svi okolo ne postoje niti su važni

Još jedan krik odjeknu kroz noć
plač ga nečujno i verno u beskraj prati
noć je uzalud tako lepa i sjajna
kad nečija duša  zbog ljubavi pati

Нема коментара:

Постави коментар