субота, 5. октобар 2013.

ČINI MI SE

Evo počinje  jesen vlažna i sumorna
na drveće i našu stazu pala  je slana
kao posuti prah, njena je svaka grana
sve je njeno, i ova moja duša umorna

Od  čekanja i nadanja,  prohujalih  leta
od pepela sagorelih  želja i uspomena
dana sretnih kad  me je volela jedna žena
i lutanja kroz  život tražeći je na kraj sveta

A'l  uzalud vreme, godine i prosuti dani                                        
kad  nigde  nema takve ljubavi  više
da  lek i melem bude mojoj rani                                                                                                      
Mojoj  duši što za njom još čežnjom uzdiše
u hladnim noćima ove jeseni  sumorne
čini  mi se, nikad  je neću naći više

Нема коментара:

Постави коментар